Ovih dana u kojima smo se nekad ko mala dica
veselila nekim, iz današnje perspektive nevažnim
stvarima. Neki plastični lutak što ga je otac doni s
navigavanja, neka krpena lutka što je mater sašila
kad bi dica zaspala. Digo koja ćikolata .
Neke naizgled sitnice, puno njih,ali bili smo sretniji,
bar mi se tako čini.
Evo vam danas čestitaju božićne blagdane već sa
prvim jesenskim kišama, imate popuste, sve je po
nula kuna, čak vam i kune vraćaju nazad, kupiš tri
teće dobiješ ih osam,blagdanska euforija (?),
peglanje kartica..................
Zaboravili smo da se je Isukrst rodi u štalici na slami.
Gdje je nestala kršćanska skromnost?
U navodno naprednoj bigbraderovskoj konzumerističkoj
zapadnoj civilizaciji? Dokle? Dosta sam filozofira.....
Reka bi jedan moj prijatej, pojubi ženu i dicu i zalij cviće.
Sretni i zdravi bili...
Monte Vipera će se potruditi putem ovog bloga upoznati
Vas sa ljepotama Svetog Ilije, Orebića, mora i škoja.
Posebno Vas na dalekim morima i obalama.
Kroz dvi-tri riči i pet-šest slika...
Isto tako pratiti će aktivnosti Stanice HGSSa Orebić.
A pratiti će i munjene surfere sa pelješko-korčulanskih plaža.
I neću politiku u moju butigu, molim vas.
A pisat ću i svašta nešto što mi pade napamet. niste obavezni čitat.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jedanaes ura
ni kokota.