Ovih dana u kojima smo se nekad ko mala dica
veselila nekim, iz današnje perspektive nevažnim
stvarima. Neki plastični lutak što ga je otac doni s
navigavanja, neka krpena lutka što je mater sašila
kad bi dica zaspala. Digo koja ćikolata .
Neke naizgled sitnice, puno njih,ali bili smo sretniji,
bar mi se tako čini.
Evo vam danas čestitaju božićne blagdane već sa
prvim jesenskim kišama, imate popuste, sve je po
nula kuna, čak vam i kune vraćaju nazad, kupiš tri
teće dobiješ ih osam,blagdanska euforija (?),
peglanje kartica..................
Zaboravili smo da se je Isukrst rodi u štalici na slami.
Gdje je nestala kršćanska skromnost?
U navodno naprednoj bigbraderovskoj konzumerističkoj
zapadnoj civilizaciji? Dokle? Dosta sam filozofira.....
Reka bi jedan moj prijatej, pojubi ženu i dicu i zalij cviće.
Sretni i zdravi bili...
Preneseno sa službene stranice HGSS-a
Dodjelom nagrada "Ponos Hrvatske" za humanost, hrabrost i poštenje u 2010. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u nedjelju 19. prosinca odano je priznanje hrabrim ljudima koji su za dobrobit drugih bili spremni žrtvovati svoje živote.
Na prigodnoj svečanosti, u nazočnosti pokrovitelja, hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, glumica Slavica Knežević uručila im je statuete "Srce na dlanu".
"Čast mi je i zadovoljstvo biti s vama jer ste vi, u vremenima koja nisu lagana, hrabri primjeri koje treba slijediti. Puno činite i drugima dajete optimizam i svjetlo dobrote, a to je ono što našem društvu danas treba", kazao je predsjednik Josipović obraćajući se dobitnicima nagrade "Ponos Hrvatske" čime je i otvorio svečanu dodjelu nagrade. Ovogodišnja svečanost, koja se održava šestu godinu zaredom, upriličena je u organizaciji udruge "Ponos Hrvatske" te partnerima "24 sata", HRT-a i Agrokora.
Među više od 70 zanimljivih priča i sudbina ocjenjivački sud - olimpijka Blanka Vlašić, komičar Željko Pervan i fotograf Šime Strikoman - izabrali su 24 heroja za 2010. godinu, ljude velikog srca, junake modernog doba, iz cijele Hrvatske, koji su svojim nesebičnim i nevjerojatnim ponašanjem zadivili hrvatsku javnost.
Od presudne je važnosti stalno se podsjećati na srž od koje su sagrađeni sami temelji HGSS-a, na kojima su poslije nikli brojni stupovi raznih komisija koje omogućuju spašavanje u brojnim medijima (stijene, more, snijeg, rijeke, šume, speleološki objeti, zrak...), u okvirima naše službe na koju smo svi ponosni, a sve sa ciljem što kvalitetnije podrške krajnjem korisniku-unesrećenim osobama diljem Lijepe naše i šire.
Ova svečanost humanosti i istinskih principa je prava prilika za godišnju obnovu motivacije svim spašavateljima kako bi što "oštriji" ušli u novu godinu koja će zasigurno donijeti nove izazove za sve nas.
Naš Nikša je danas od Urkunića, putem priko Kabla, zatim
desno uz sjevernu padinu Vižanjice zabilježio prekrasne
motive našeg kraja. Bilo je tu i leda i sniga, gomile raspjevanih
kosića, zidova na vrhu Vižanjice kojih porijeklo treba objasnit te
puuuuuuno mira i blaženstva. Znaju neki i uživat
I na kraju srce na kamenu.
Srce, vjerojatno od kosa, je kirurškom preciznošću iščupano od
strane neke zvijerke i ostavljeno na kamenu.
Preneseno sa službene stranice HGSS-a
Ovogodišnje Nagrade Dodir dobrote, svojevrsni Oscar humanosti u deset kategorija za dobročinstva učinjena tijekom godine podijeljene su 15.prosinca na svečanoj večeri u hotelu Lav u Splitu u organizaciji Mreža udruga osoba s invaliditetom i zaklade Kap za slap i to po četvrti put zaredom. Visoki pokrovitelji ove akcije bili su predsjednik RH, dr. Ivo Josipović, te predsjednica Vlade RH gospođa Jadranka Kosor.
Najzanimljivija, ujedno i "najživotnija" nagrada za "dobročinstvo koje se živi" pripala je Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Ovo je centralna nagrada koja se dodjeluje za cjeloživotni humanitarni rad i „najteža“ je i najprestižnija od svih drugih koje su dodjeljene ove večeri za proteklu godinu. Naime, ovom nagradom se ne vrijednuje neka konkretna akcija, aktivnost, donacija ili doprinos, nego kontinuitet i trajni humanitarni doprinos cijeloj društvenoj zajednici. Zbog toga je HGSS izuzetno ponosan jer je nakon 60 godina vrijedog rada stotina gorskih spašavatelja, taj doprinos prepoznat baš od strane onih koji to vide posebnim očima kao invalidi i koji to znaju izmjeriti.
U ime HGSS-a nagradu je primio pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić. On se je biranim riječima zahvalio na ovom priznanju uz konstataciju da su pripadnici HGSS-a činili samo ono što je normalno, jer nema ništa prirodnije na ovom svijetu, nego pomoći čovjeku u nevolji kada to možeš. A pripadnici HGSS-a mogu! „Dosad smo činili koliko možemo, a nakon dobivanja priznanja trudit ćemo se učiniti i više od toga".
Na dodjeli je nazočio velik broj sudionika javnog života, gradonačelnici, saborski zastupnici, i mnogi drugi poznati poduzetnici i glazbenici velikog srca.
Plan je bio đir od Vrha Ilije po hrbatu do Vlaštice. Ovaj put
je vrime zeznulo stvar. Ali svejedno se guštalo uz i niz Kabal.
Ovog puta i malo nesvakidašnjim putovima
Slike poslikao naš dobri duh, Nikša.
IN MEMORIAM * TOMISLAV ZUBČIĆ ZUPA 1951-2010
Zupa, dragi moj prijateju, planinaru, veseljače,
umjetniče, profešure i VELIKI ČOVIČE,
kneže neretvanski i viteže lavljeg srca.
Uz tebe je svijet izgledao ljepši i ljudskiji.
Bili smo se jučer dogovorili na mostu u Metkoviću
kraj našeg glisera HGSSa, kad smo se i slikali zadnji put,
kad si doša na svojon bičikleti u park, da ćemo se
nać na Sniježnici na Svetoga Stipana.
Ne virujen, još uvik mislim da je ovo jedna u nizu
tvojih zajebancija.......................
Od orebićke ekipe gori fali naš Jozo, ali evo ga ispod.
Srijeda kasno navečer. Stiže poziv od Županijskog stožera zaštite i spašavanja
za intervenciju u Metkoviću i okolici ugroženima od podivljale Neretve. Na teren
oko 22:00 vozilom izlaze Jozo i Dario. Sat poslje gliserom naše Stanice prema
Neretvi kreću Darko, Alen, Tonči i Ive. Nakon dvi i po ure adrenalinske
vožnje oko Pelješca do Ploča, pa uz nabujalu rijeku prepunu smeća, gliser se
veže u blizini mosta u centru Metkovića.
U akciji u Metkoviću je dosad sudjelovalo 25 pripadnika HGSSa iz 5 Stanica sa
zapovjednim vozilom i timom HGSSa specijaliziranim za spašavanje na divljim
i brzim vodama, sa dva gumenjaka (rafta). Od akcija zasad treba spomenuti
spašavanje jedne slijepe i jedne nepokretne starice iz poplavljenih kuća na
desnoj obali, kao i pomoći u transportu dvojici dijaliziranih bolesnika uz još
neke sitne intervencije. Budući da je situacija još uvijek vrlo nepovoljna,
ekipe HGSSa, pa tako i naše Stanice, i dalje ostaju na terenu na raspolaganju
ugroženom stanovništvu Metkovića i ostalih mjesta delte Neretve.
Vrlo realistične fotke poplave slikane iz našeg Defenedera, autora Alena, očekujte
skoro.
Monte Vipera će se potruditi putem ovog bloga upoznati
Vas sa ljepotama Svetog Ilije, Orebića, mora i škoja.
Posebno Vas na dalekim morima i obalama.
Kroz dvi-tri riči i pet-šest slika...
Isto tako pratiti će aktivnosti Stanice HGSSa Orebić.
A pratiti će i munjene surfere sa pelješko-korčulanskih plaža.
I neću politiku u moju butigu, molim vas.
A pisat ću i svašta nešto što mi pade napamet. niste obavezni čitat.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jedanaes ura
ni kokota.