Počelo je prije 4-5 godina na naslovnici Slobodne Dalmacije,
"Otkriven tartuf na Pelješcu" treštalo je na prvoj stranici.
Identifikaciju tada nepoznate gljive ( koja doduše nije nimalo
ličila našoj percepciji gljiva) obavio je najveći autoritet za glijve
kod nas, prof.dr.sc.Romano Božac sa Agronomskog Fakulteta
u Zg. Tartuf je nađen u krugu hotela Komodor u Perni i tada se
mislilo da su spore donesene tijekom opsežnog nasipanja
okoliša hotela prilikom gradnje. No vrlo brzo nakon toga ista
gljiva biva nađena ispod starog hrasta u centru Orebića.
Odmah iza toga dolaze vrlo vjerojatne informacije da je crni
tartuf nađen i na području Pelješke Župe.
Kraj priče za sada završava na tome da je crni tartuf, i to u
obilnim količinama i uz to izvrsne kvalitete nađen ispod maslina
u selu ispod Svetog Ilije. Prema mom skromnom gljivarskom
znanju radi se o crnom ljetnom tartufu, iliti ljetnoj gomoljači, Tuber aestivum Vitt., za razliku od onog prije napomenutog
koji je najbolji u proljeće, Tuber melanosporum Vitt. ili
možda Tuber brumale Vitt., vrag će ga znat.
U svakom slučaju radi se o vrlo cijenjenoj vrsti gljive koja na tržištu
postiže cijenu i do 500 €/kg. Plodno mu je tijelo nepravilno gomoljasto,
veličine trešnje pa čak i do jabuke, crno-smeđe isprepleteno bijelim
žilicama koje kasnije posmeđe. Ima tipične crne piramidalne izrasline
dok je miris vrlo tipičan i pikantan te podsjeća na plemenite vrste
sireva, a ponekad i na zemlju.
I za njega je kao i za ostale gljive iz porodice tartufa karakteristično
je da raste ispod zemlje bez vidljive stabljike ali u simbiozi sa nekom
drugom biljkom o kojoj ovisi miris i aroma same gljive.
Tartufi se nalaze uglavnom uz pomoć posebno obučenih pasa,
gdje pasmina nije posebno važna, a kažu da je najbolje noću,
jer tada navodno tartuf najintezivnije miriše. Što dodati napisanom
nego da s obzirom na cijenu tartufa i crne ekonomske prognoze
dobro razmislite o nabavci psa i obuci istog. Ako nađete slučajno
i njegovog bijelog rođaka tada će te utržiti barem 6 puta više. Sretno!
Nadam se da će pelješki crni tartuf jednog dana zauzeti svoje
mjesto u gastro ponudi naših restorana.
Monte Vipera će se potruditi putem ovog bloga upoznati
Vas sa ljepotama Svetog Ilije, Orebića, mora i škoja.
Posebno Vas na dalekim morima i obalama.
Kroz dvi-tri riči i pet-šest slika...
Isto tako pratiti će aktivnosti Stanice HGSSa Orebić.
A pratiti će i munjene surfere sa pelješko-korčulanskih plaža.
I neću politiku u moju butigu, molim vas.
A pisat ću i svašta nešto što mi pade napamet. niste obavezni čitat.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jedanaes ura
ni kokota.