Na milosnoj strani ulice...

05.06.2011., nedjelja

Papin govor na Molitvi Večernj

Draga braćo u biskupstvu i u svećeništvu,

Draga braćo i sestre!

Zahvaljujem Gospodinu za ovaj molitveni susret, koji mi omogućuje doživjeti poseban trenutak zajedništva s vama, biskupi, svećenici, posvećene osobe, bogoslovi i sjemeništarci, novaci i novakinje. Od srca vas pozdravljam te vam zahvaljujem za svjedočanstvo koje dajete Crkvi kao što su to učinili toliki Pastiri i Mučenici u ovoj zemlji od svetog Dujma sve do blaženog kardinala Stepinca, ljubljenog kardinala Kuharića i mnogih drugih.

Hvala uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću na lijepim riječima koje mi je uputio. Ovu se večer želimo u molitvi ipobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. Zasluge toga nezaboravnoga Biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesti, znao se oduprijeti svakom totalitarizmu, te u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem Židova, pravoslavnih i svih progonjenih, a potom, u doba komunizma, „odvjetnik“ svojih vjernika, napose mnogih progonjenih i ubijenih svećenika. Da, postao je „branitelj“ Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom.

Jednim uistinu prinosom [Krist] zasvagda usavrši posvećene (Heb 10,14). Ovaj izričaj iz Poslanice Hebrejima, malo prije naviješten, poziva nas da promatramo lik blaženoga kardinala Stepinca sukladno s Kristovim „likom“ i njegovom Žrtvom. Kršćansko mučeništvo je zapravo najviša mjera svetosti, ali to jest uvijek i samo zahvaljujući Kristu, po njegovu daru, kao odgovor na njegov prinos koji primamo u Euharistiji. Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim „da“ sjedinjenim s onim Kristovim. Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja, koji su išli za tim da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišeg mjesnog Autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista, Crkvu i Papu. Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo objašnjava ono što je ljudski neobjašnjivo: da tako kruti režim nije mogao slomiti Crkvu.

I danas je Crkva u Hrvatskoj pozvana na jedinstvo kako bi se suočila s izazovima u promijenjenom društvenom okružju, nalazeći misionarskom spremnošću nove putove evangelizacije, posebice u službi mladim naraštajima.

Draga braćo u biskupstvu, želio bih ohrabriti prije svega vas u obavljanju vaše službe. Što budete više djelovali u plodnom suglasju među sobom i u zajedništvu s Petrovim Nasljednikom, to ćete se više moći suočavati s teškoćama našega vremena. Uz to je važno da se ponajprije biskupi i svećenici trajno zauzimaju za pomirenje među podijeljenim kršćanima kao i među kršćanima i muslimanima, nasljedujući Krista koji je mir naš. Svojim svećenicima ne propustite davati jasne duhovne, doktrinalne i pastoralne naputke. Crkvena zajednica doista u sebi sadrži zakonite različitosti, no ipak ne može vjerno svjedočiti Gospodina ako nema zajedništva njezinih članova. To od vas zahtijeva budno služenje u dijalogu punom ljubavi, ali i jasnoće i čvrstoće. Draga braćo, prianjati uz Krista znači „čuvati njegovu riječ“ u svim okolnostima (usp. Iv 14, 23).

S tim u vezi blaženi se kardinal Stepinac ovako izrazio: „Jedno od najvećih zala našega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega života“ (Omelia nella Solennitŕ dei SS. Pietro e Paolo, 29 giugno 1943). Moralni se nauk Crkve, danas često neshvatljiv, ne može odvojiti od Evanđelja. Upravo na Pastire spada da ga pouzdano nude vjernicima, kako bi im pomogli procijeniti svoje osobne odgovornosti, sklad između njihovih odluka i zahtjeva vjere. Tako se napreduje u onom nužnom „kulturalnom zaokretu“, da bi se promicala kultura života i društvo po mjeri čovjeka.

Dragi svećenici – posebno vi župnici – poznata mi je važnost i mnogovrsnost vaših obveza, u doba kad se nedostatak svećenika počinje snažno osjećati. Potičem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom životu da biste plodonosno mogli ispunjavati vaše služenje: naučavajući, posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi.

Velikodušno primajte one koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je božanska dobrota povjerila. Ustrajte u zajedništvu sa svojim biskupom i u međusobnoj suradnji. Hranite svoje brižno zauzimanje na izvorima Svetoga pisma, Sakramenata, neprestane hvale Bogu, otvoreni i poučljivi djelovanju Duha Svetoga; tako ćete biti učinkoviti djelatnici nove evangelizacije na koju ste pozvani da je ostvarite zajedno s vjernicima laicima, skladno i bez miješanja onoga što ovisi o zaređenom službeniku s onim što pripada sveopćem svećeništvu krštenih. Neka vam na srcu bude briga za duhovna zvanja: trudite se svojim oduševljenjem i vjernošću prenijeti živu želju da se velikodušno i bez oklijevanja odgovori Kristu, koji poziva na najdublje sjedinjenje s Njime, Glavom i Pastirom.

Dragi redovnici i redovnice, Crkva mnogo očekuje od vas koji imate poslanje svjedočenja u svakom vremenu onaj „način života koji je Isus, kao najuzvišeniji od posvećenih i misionar Oca za njegovo Kraljevstvo, prigrlio i ponudio učenicima koji su ga slijedili“ (Esort. Ap. Vita consecrata, 22). Neka Bog bude uvijek vaše bogatstvo: dopustite mu da vas oblikuje kako bi današnjem čovjeku pokazao jasnim pristajanje uz prave vrijednosti svetosti, istine, ljubavi Oca nebeskoga.

Potpomognuti milošću Duha, govorite ljudima jezikom života koji je preobražen uskrsnom novošću. Sav vaš život postat će tako znak i služenje posvećenju koje je svaki kršćanin primio kad je pritjelovljen Kristu.

Vama mladima, koji se pripravljate za svećeništvo ili za posvećeni život, želim ponoviti da božanski Učitelj neprestano djeluje u svijetu i govori svakom pojedinom od onih koje je izabrao: „Slijedi me“ (Mt 9,9). Taj poziv zahtijeva svakodnevnu potvrdu odgovora ljubavi. Neka vaše srce bude uvijek spremno! Herojsko svjedočanstvo blaženoga Alojzija Stepinca neka nadahne obnovu duhovnih zvanja među mladim Hrvatima. A vi, draga braćo u biskupstvu i svećeništvu, svakako nastojte dati mladima u sjemeništima i novicijatima uravnoteženi odgoj, koji će ih pripraviti na služenje utkano u društvo našega vremena, zahvaljujući ozbiljnosti i dubini njihova duhovnoga života i studija.

Ljubljena Crkvo u Hrvatskoj, preuzmi ponizno i smjelo zadaću da budeš moralna savjest društva, „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“ (usp. Mt 5,13-14). Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu Evanđelju, u društvu koje nastoji relativizirati i sekularizirati sve slojeve života. Budi boravište radosti u vjeri i nadi.

Predragi! Neka blaženi kardinal Alojzije Stepinac i svi Sveti vaše zemlje posreduju za vaš narod a Majka Spasiteljeva neka vas štiti! S ljubavlju udjeljujem vama i čitavoj Crkvi u Hrvatskoj svoj apostolski blagoslov. Amen.

Hvaljen Isus i Marija!

- 18:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Osvrt na govor Predsjednika Josipovića i poruku Svetog Oca Hrvatima

Dobio sam mnogo reakcija na govor Predsjednika Josipovića Svetom Ocu Papi u zračnoj luci Pleso.
Mnogi su dragi prijatelji razdragano doživjeli taj govor, kao i Predsjednikovo ozareno lice za vrijeme posjeta Svetog Oca.
Također je i Sveti Otac uputio Hrvatima nedvojbene poruke, kako nas želi vidjeti u Europi, kao i zašto.
Ipak, jedan dio braće i sestara, sve je shvatio tendeciozno, posebno napadajući govor Predsjednika Josipovića, označavajući taj govor kao "slanje Hrvata zvjerima u Europu".
Stoga sam svakome ponaosob, uputio jedan mail sljedećeg sadržaja:

Dragi moj prijatelju, bojim se da si posve pogrešno razumio i govore, zbog čega ih ljudi Crkve šalju i dijele internetom, zbog čega će i biskupi i iskreni Duhom Svetim ispunjeni katolici uvažiti te govore, kao i zbog čega Crkva želi nas u Europi.
Vjerujem da je istina drugačija, nego kako ju ti vidiš prijatelju. Istina je onakva kakvom je vidi Crkva, kardinali, biksupi i Sveti Otac Papa.
A to je da nas Sveti Otac ne preporučuje nikakvoj zvijeri, već nas šalje na poslanje!!!
Šalje nas kao što je Isus poslao učenike među vukove.
Šalje nas da budemo svijetlo i sol!
Šalje nas da u Europi bude 4 milijuna Katolika više.
Šalje nas da tu Europu učinimo kršćanskijom, moralnijom, etičnijom.
Crkvi trebaju Hrvati u Europi, da ju rasvjetljuju vjerom iznutra. Da je mjenjaju molitvom i svjedočenjem.
Sveti Otac želi kršćane svuda, na svakom kutku ove zemlje, u svim medijima, na internetu, televiziji, novinama.
Sveti Otac je odavno shvatio, kako samo svojom stalnom nazočnošću, svjedočenjem i ustrajnošću, možemo donijeti Krista ovom svijetu.
Zato Europi trebaju Hrvati - da joj donesu Krista.
ZAto Crkvi treba Hrvatska u Europi, jer je zadaća kršćanima biti u svijetu, a ipak ne od svijeta.
Tako i Hrvati trebaju biti u Europi, ali ne od Europe, nego Kristovi unutar Europe, da bi Njegovo svjetlo donijeli i onima koji ga ne upoznaše.
Masoni i zlo čak i ne žele Hrvate u Europi, zbog toga Crkva želi silno Hrvate u Europi.
Jer trebamo Crkvi da izvršimo poslanje, koje Bog od našeg naroda očekuje.
Osim toga, Crkva ne gleda nikad uskogrudno, već uvijek širokoobuhvatno.
Crkva gleda unaprijed - tamo gdje običan vjernik ne vidi.
Papa Benedikt XVI. danas je u zrakoplovu na putu iz Rima u Zagreb izjavio da je pristupanje Hrvatske Europskoj uniji logično, ispravno i nužno. Hrvatska kulturalno odavno pripada Srednjoj Europi i duboko je europski narod, rekao je Papa novinarima.

Po Papinim riječima Hrvatska će se primanjem u Europsku uniju naći na mjestu kojem je povijesno i kulturalno oduvijek pripadala. Istodobno je izrazio da razumije svojevrsnu sumnju koja postoji u Hrvatskoj prema pristupanju EU. Razumljivo je da se u ovim prilikama jedna mala zemlja pribojava centralističkog birokratizma i racionalističke kulture, rekao je.

Poručio je da je pristupanje Uniji međusobni proces davanja i primanja, te Hrvatska svojom bogatom kulturnom i vjerskom baštinom može obogatiti Europu. Sveti Otac protivi se svođenju Europske unije na zajedničko tržište te je poručio da je zadaća Hrvatske pridonijeti europskoj raznolikosti povezanoj kršćanskom tradicijom.

Što se tiče Predsjednika Josipovića, premda je agnostik, mislim kako bi se njegovih riječi trebalo postidjeti 70 % svih katolika! Jer je jače svjedočio kršćanske vrednote, važnost i snagu Katoličke Crkve i njenu ulogu u svijetu za Hrvatsku, nego li ijedan deklarativni i dekorativni katolik koji se skriva u mišjim rupama i gleda samo svoju zaradu i svoj vlastiti interes.

Taj je Josipović nekoliko puta jasno i glasno poručio:
"U modernoj povijesti 20. stoljeća, djelujući iz prostora svoje duboke duhovne slobode, Katolička je crkva u Hrvatskoj, posebno u razdoblju revolucionarnog jednoumlja, odigrala važnu ulogu u očuvanju hrvatskog nacionalnog bića i domoljublja. Za obranu naše zemlje to se pokazalo presudnim. "

Osobito je jasno naglasio nekoliko puta kako Europe ne bi ni bilo da nema kršćana i kako su je kršćani i stvorili!!!

Posebno je stao u obranu obitelji, na način kako to čini i sama Crkva:

"Vaša Svetosti, Vaš je pastoralni posjet u najvećoj mjeri posvećen obitelji. U uvjetima ubrzane globalizacije, prodora lake i drukčije komunikacije kroz masovne medije i univerzalne društvene mreže, naša se društva pa i obitelji danas susreću s još neslućenim izazovima već zamijećenih promjena tradicionalne paradigme odnosa. Bez obzira na to u kojem se obliku u našoj suvremenosti ona pojavljivala, obitelj ostaje temeljnom jedinicom u kojoj se gradi svako, pa i hrvatsko društvo. Stoga je ona, kako stoji i u hrvatskom Ustavu, pod posebnom zaštitom države. Nalazimo se pred nizom velikih pitanja na koja tek trebamo naći odgovore. Svi ćemo, uključujući i mene, ovih dana veoma pozorno saslušati Vaša razmišljanja, Vaše riječi upućene hrvatskim obiteljima, riječi upućene svima nama o obitelji.

Neka nas Vaš dolazak još jednom podsjeti na ljubav, razboritost i pomirenje. Dobro došli u Republiku Hrvatsku!"

To ja zovem praktičnim pokazivanjem evanđeoskih vrijednosti i hrabrim svjedočenjem Kristove poruke.
A to ne rade ni mnogi "gorljivi" katolici. Osobito ne oni koji samo pišu duhovne pamflete, začinjene "objavama Duha Svetog", i po kojim na pamet naučenim retkom iz Svetog Pisma.
Ne, ovaj je Predsjednik danas pokazao mnogo jače svjedočenje od deklarativnih katolika, lažnih mistika, raznoraznih proroka i svih onih kojima su puna usta Duha Svetoga, a kad treba svjedočiti, pa i za Hrvatsku leđa podmetnuti, onda ih nigdje nema.

Kakvo svjedočenje pružaju kvazi veliki hrvati zvučnih imena, umjetnici i razne face, koji iza svoje slave žive razvratnim životom, uništavajući obitelj i sve druge vrijednosti, imajući uvijek za sebe, a ne i za druge, tu i tamo bacajući koju mrvicu sa stola, dok sami uživaju puneći svoje mješine?

Nikakvo, samo su sablazan, lažnjaci koji propadaju, izvana uređeni, iznutra ko prazni grobovi....

Kad bi svaki Katolik ovako govorio kao Josipović danas, mi bismo cvali.
Danas je mnoštvo hrvatskih katolika trebalo biti sram pored takvog govora jednog "agnostika".

Bože smiluj nam se i očuvaj nas lažnih kršćana.
Daj nam više ljubavi po Tvojoj mjeri, pa ma od koga ona dolazila.
Amen!

- 00:33 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.06.2011., subota

PAPA U HRVATSKOJ: Mladi pjevaju "Krist na žalu"

- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dolazak pape na Trg bana J. Jelačića u Zagrebu (4.6.2011.)

- 23:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Papa u Hrvatskoj - 2011 - govor u Hrvatskom Narodnom Kazalištu (2)

- 23:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Papa u Hrvatskoj - 2011 - govor u Hrvatskom Narodnom Kazalištu (1)

- 23:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Papa Benedikt XVI. u Hrvatskoj (4.6.2011.)

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Papa u HNK-u progovorio o savjesti

Religija stavlja čovjeka u odnos s Bogom, Stvoriteljem i Ocem sviju, te stoga treba biti snažan čimbenik mira. Religije se uvijek moraju pročišćavati prema ovoj istinskoj biti, istaknuo je Papa u HNK-u.

Kako je susret u Hrvatskom narodnom kazalištu uoči samog posjeta pape Benedikta XVI. bio ispolitiziran, portal Križ života neće objavljivati tko je ponaosob dolazio na rukoljub Papi, već smatramo da je našim čitateljima dovoljno i jedino bitno što je poručio papa Benedikt XVI. vjernicima, hrvatskom društvu, ali i svjetskoj javnosti. Stoga donosimo cjelovit Papin govor u kome je glavna tema bila savjest:

Gospodine Predsjedniče, gospodo kardinali, časna braćo biskupi, poštovane dame i gospodo, draga braćo i sestre!

Sretan sam što mogu započeti svoj posjet susrećući vas, koji predstavljate razne slojeve hrvatskog društva i diplomatski zbor. Srdačno pozdravljam svakoga osobno kao i stvarnosti kojima pripadate: vjerske zajednice, političke, znanstvene i kulturne ustanove, područja umjetnosti, gospodarstva i športa. Od srca zahvaljujem monsinjoru Puljiću i profesoru Zuraku na lijepim riječima koje su mi uputili kao i glazbenicima koji su me dočekali univerzalnim jezikom glazbe. Dimenzija univerzalnosti, koja je odlika umjetnosti i kulture, posebice se veže s kršćanstvom i s Katoličkom Crkvom. Krist je pravi čovjek, i sve što je ljudsko nalazi u Njemu i Njegovoj riječi puninu života i smisla.

Ovo je predivno kazalište znakovito mjesto, koje izražava vaš nacionalni i kulturni identitet. Moći susresti vas ovdje, zajedno okupljene, još je jedan razlog duhovne radosti, jer Crkva je otajstvo zajedništva i uvijek se raduje zajedništvu u bogatstvu različitosti. Sudjelovanje predstavnika drugih Crkvi i kršćanskih zajednica, kao i židovske i muslimanske religije, potvrđuje da religija nije neka zasebna stvarnost u odnosu na društvo, nego njegova prirodna sastavnica, koja trajno priziva okomitu dimenziju, to jest, slušanje Boga kao uvjet traganja za općim dobrom, pravednosti i pomirenjem u istini. Religija stavlja čovjeka u odnos s Bogom, Stvoriteljem i Ocem sviju, te stoga treba biti snažan čimbenik mira. Religije se uvijek moraju pročišćavati prema ovoj istinskoj biti, kako bi odgovorile svom izvornom poslanju.

Ovdje se želim usredotočiti na središnju temu mojega kratkog promišljanja: to je pitanje savjesti. Tema savjesti je transverzalna glede raznih područja u kojima djelujete i temelj je slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj tako i na nadnacionalnoj razini. Naravno, mislim na Europu, čija je Hrvatska oduvijek sastavnica na povijesno-kulturnome planu, a to će doskora biti i na političko-institucionalnoj razini. Valja priznati i razvijati velika dostignuća modernoga doba, to jest, priznavanje i jamstvo slobode savjesti, ljudskih prava, slobode znanosti i time, slobodnoga društva, ali pritom zadržati otvorenima razum i slobodu prema njihovu nadnaravnom temelju, kako bi se izbjeglo to da se ta dostignuća samo izbrišu, kao što nažalost nerijetko možemo ustvrditi. Kvaliteta društvenoga i građanskoga života, kvaliteta demokracije dobrim dijelom ovise o tomu “kritičkom" čimbeniku, odnosno savjesti, o tome kako je se shvaća i o tome koliko se ulaže u njezino oblikovanje. Ako se savjest, prema prevladavajućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost.

Zahvalan sam profesoru Zuraku jer je spomenuo kršćanske korijene brojnih kulturnih i znanstvenih ustanova ove zemlje, što se uostalom vidi i diljem Europe. Treba spominjati te začetke, pa i zbog povijesne istine, i vrlo je važno znati pomno iščitavati te korijene, jer oni mogu i danas nadahnjivati. Ključno je otkriti snagu nekog događaja, primjerice, nastajanja jednog sveučilišta, ili nekog kulturnog pokreta, ili neke bolnice. Valja shvatiti zašto i kako je do toga došlo, kako bi se i danas vrednovala ta snaga, koja je duhovna stvarnost, a postaju kulturnom i onda i društvenom. U temelju svega su muškarci i žene, dakle, osobe - savjesti, vođene snagom istine i dobra. Neki su od svijetlih likova ove zemlje već spomenuti.

Ja bih želio spomenuti oca Ruđera Josipa Boškovića, isusovca, rođenog u Dubrovniku prije tri stotine godina, 18. svibnja 1711. On vrlo dobro utjelovljuje sretnu svezu između vjere i znanosti, koje se uzajamno potiču na propitivanje, koje je istovremeno otvoreno, raznoliko, ali i sintetičko. Njegovo najpoznatije djelo Teorija prirodne filozofije, objavljeno u Beču, a zatim i u Veneciji polovicom osamnaestoga stoljeća, nosi vrlo znakovit podnaslov: redacta ad unicam legem virium in natura existentium, to jest “prema jedinom zakonu postojećih snaga u prirodi." U Boškoviću imamo analizu, imamo proučavanje mnogovrsnih znanstvenih grana, ali imamo i strast za jedinstvom. A to je tipično za katoličku kulturu. Zbog toga je osnivanje Katoličkog sveučilišta u Hrvatskoj znak nade. Želim da ono pridonese ujedinjenju između raznih dijelova suvremene kulture, vrijednosti i identiteta vašega naroda, nastavljajući plodan crkveni doprinos povijesti plemenite hrvatske nacije. Vratimo se ocu Boškoviću, stručnjaci vele da njegova teorija “kontinuiteta" vrijedi i za prirodne znanosti i za geometriju, što se na izvrstan način podudara s nekim velikim otkrićima suvremene fizike. Što reći? Odajemo priznanje slavnome Hrvatu, ali i istinskom isusovcu: častimo štovatelja istine koji dobro zna koliko ga ona nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu istine, upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma kojima ga je Bog obdario.

No, osim odavanja priznanja, treba koristiti metodu umnog otvaranja tih velikana. Vratimo se dakle savjesti kao glavnom čimbeniku za kulturnu izgradnju i za promicanje općeg dobra. Oblikovanjem savjesti, Crkva daje društvu svoj dragocjeni prinos. Taj se doprinos počinje oblikovati u obitelji, a učvršćuje u župi, gdje se djeca i mladi uče produbljivanju Svetog pisma, koje je “veliki kodeks" europske kulture. Istodobno uče o smislu zajednice, utemeljene na daru, a ne na gospodarskom interesu ili na ideologiji, nego na ljubavi, koja je “glavna pokretačka sila istinskog razvoja svake osobe i cijeloga čovječanstva" (Caritas in veritate, 1). Ta se logika besplatnosti, naučena u djetinjstvu i mladosti, potom živi u svakom okviru, u igri i u športu, u međusobnim odnosima, umjetnosti, u dragovoljnom služenju siromašnima i patnicima, a kada je jednom usađena, onda se može primjenjivati i u složenijim područjima politike i ekonomije, surađujući da jedan polis – grad, bude ugodan i gostoljubiv, da ne bude prazan, lažno neutralan, nego bogat ljudskim sadržajima, s izrazitom etičkom crtom. Vjernici laici su zapravo pozvani da tu velikodušno žive svoju izobrazbu, vodeći se načelima socijalnog nauka Crkve za istinsku laičnost, za socijalnu pravdu, za obranu života i obitelji, za slobodu vjere i odgoja.

Cijenjeni prijatelji, vaša nazočnost i hrvatska kulturna baština potaknuli su me na ova kratka promišljanja. Ostavljam vam ih kao znak mojega poštovanja, a povrh svega kao želju Crkve da, pronoseći svjetlo Evanđelja, hodi u vašem narodu. Zahvaljujem vam na pozornosti i od srca blagoslivljam vas, vaše najmilije i vaše rad.

- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.06.2011., petak

Što ga više mrze, to ga više volim...

Pošto se približava dolazak SVETOG OCA BENEDIKTA XVI., svi internetski portali i dnevni novine u vlasništvu Europa press holdinga i ostalih stranih tvrtkih, a i oni domaće proizvodnje koji su produžnice komunizma zvanog neoliberalizam, , iz dana u dan nas obasipaju antipapinskim, anticrkvenim i antivjerkim člancima. U tu grupu spada i portal blog.hr. To me ništa ne čudi niti iznenađiva, medijski progon Crkve je danas normalna stvar. No, količina mržnje prema katolicama i poglavaru Katoličke Crkve me zabrinjava. Pogrdni naziva za Papu, vulgarne karikature, profaniranje vjerski stvari, diskriminacija u svim pogledima, omalovažavanje osjećaja vjernika, pozivanje na prosvjede protiv Pape, ismijavanje, ponižavanje... pitam se: "pa Bože, što nas još čeka?" Crkvu nam blate iz dana u dan po svim pitanjima, a nigdje se ne može čuti glas vjernika. Ni u jednom mediju, osim na onim katoličkim. Kao što rekoh, to je danas normalna pojava.

No, što Crkvu više mrze, što je više progone, što je više blate, što blate njezine vjernike, svećenike, biskupe, Papu i sa svime što katolici vjeruju se izruguje, to se više osjećam katolikom, tim moja vjera raste, a sve to potvrđuje Evanđelje da mora biti tako. Povijest je pokazala da Crkva u svojim najgorim vremenima rađa najviše svetaca, da je najjača vjera onih koji zaista vjeruju u doba kada Crkvu progone i muče. Ovo su definitivno najgora vremena, gdje biti katolikom je opet postalo opasno, opet ti se važe svaka riječ. Reći Istinu svoje vjere u lice svijeta koštat će nas svega.
Hrabro podnesimo sve! Ljubimo svetog Oca, pokažimo da smo uz njega u svemu, ZAJEDNO U KRISTU.

U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33)

"Ponekad sam, dakako, zabrinut i pitam se hoću li čisto fizički sve to moći izdržati. Putovanja su uvijek zahtjevna. Tremu zapravo nemam, jer je sve dobro pripremljeno. Zatim, znam da sada ne govorim za sebe samoga, nego da sam jednostavno tu za Gospodina – i da ne moram razbijati glavu hoću li dobro izgledati ili naići na odobravanje i tomu slično. Činim ono što mi je naloženo, svjestan da se to događa za onoga Drugoga i da ovaj Drugi jamči za mene." – Benedikt XVI, o putovanjima, "Svjetlo svijeta"

Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! (Rim 12,14)

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas! (Mt 5, 10)

Preuzeto sa Defton bloga.....

- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.06.2011., četvrtak

"Draga djeco, dok vas pozivam na molitvu za one koji nisu upoznali ljubav Božju, kada biste pogledali u svoja srca shvatili biste da govorim o mnogima od vas. Otvorena srca iskreno se zapitajte želite li živoga Boga ili ga želite otkloniti i živjeti po svome. Osvrnite se oko sebe djeco moja, i pogledajte kuda ide svijet koji misli bez Oca, luta u tami kušnje. Ja vam pružam svjetlo istine i Duha Svetoga. Po Božjem planu sam s vama da vam pomognem da u vašim srcima pobjedi moj Sin, Njegov Križ i Uskrsnuće. Kao majka želim i molim za vaše jedinstvo s mojim Sinom i Njegovim djelovanjem. Ja sam tu, odlučite se! Hvala vam."