Na milosnoj strani ulice...

11.06.2010., petak

Gledaj to Srce koje ljude toliko ljubi...

Gledam, Isuse, tvoje Srce na križu probodeno i dok pokušavam dokučiti tajnu ljubavi koja te dovela do prolijevanja i posljednje kapi krvi za spas čovjeka, razum mi ostaje bez odgovora, usne bez riječi... samo srce u samoći i tišini osjeća tajnu Božanske ljubavi! Poznaje li tvoje Srce granice darivanja? Ne bojiš li se boli zbog neuzvraćene, izigrane, povrijeđene, krivo shvaćene... ljubavi? Nisi li mogao izabrati drukčije, ljudskim očima gledano, bolje sredstvo i način iskazivanja ljubavi nego što je križ?! Ne! Ti jednostavno ljubiš i u toj ljubavi ne misliš na sebe! Tvoja ljubav ne poznaje granice, ne postavlja uvjete, nema osobnih interesa, ne bira načine svojeg izražaja. Tvoje poslanje je ljubav i to je sve što si želio: u ljubavi vršiti volju Očevu. U svakom trenutku zemaljskog života, od rođenja u hladnoći i samoći betlehemske štalice pa sve do samoće i tišine Kalvarije, tvoje srce kucalo je za čovjeka. Bio si tu, uz malene, bolesne, ranjene, ostavljene, prezrene! Imao si sluha za vapaje slijepih i grješnih, ljubavi za oproštenje i izlječenje, samilosti za neprijatelje. Nisi se bojao stati na stranu grješnih i zauzeti se za njih. Sada kad nemaš više što dati, kada su razapete ruke koje su nekada podizale klonule, tješile tužne, liječile slijepe i opsjednute, kada su dlanovi izranjeni i zakrvavljeni čavlima ljudske hladnoće i okrutnosti, kada su noge koje su koračale zemljom čineći dobro pribijene na drvu križa ti daruješ ono posljednje što imaš - SRCE PUNO LJUBAVI! Priznajem svoju nemoć! Ostajem nijema pred tvojom ljubavi! Više te ne želim niti moliti da je shvatim jer znam da to nikada, barem na ovomu svijetu i svojim ljudskim naporima neću moći postići. Jedino te molim i svim svojim bićem želim da imam udjela u tvojoj ljubavi. I sada, dok promatram tvoje Srce ... srcem mi odzvanjaju riječi koje si nekada uputio svojim učenicima i meni sada: "Silvana, možeš li piti kalež koji sam ja pio???" Ne razmišljajući previše dajem svoj pozitivan odgovor. Ali ti nisi zadovoljan njime, ideš korak dalje i ponovno pitaš: "Jesi li spremna dati svu sebe, i posljednji dio svojega srca, računajući na bol i ranjavanje koje darivanje nužno sa sobom nosi? Jesi li spremna potpuno mi darovati svoje srce kako bih ga ja mogao darovati drugima?" Usne mi tiho šapću: Uzmi sve, tebi ionako sve pripada! Nemam više snage grčevito se boriti i pod svaku cijenu željeti zadržati nešto za sebe! Želim i molim te samo jedno: da moje srce učiniš po Srcu svojemu! Moje srce pripada samo tebi! Ta to već odavno znaš, Isuse! Ispuni ga svojom ljubavlju, očisti ga od svega i svakoga što me na bilo koji način udaljava od tebe ili priječi put k tebi! Neka ono bude mjesto tvoga trajnog boravka, mjesto našeg susreta, izvor ljubavi prema tebi i svakom čovjeku. Snagom svoje ljubavi pročisti moju ljubav od svake i najmanje želje za posjedovanjem, od egoizma, straha od mogućih rana ili bojazni od darivanja do kraja, gubitka sebe. Svojom smrću na križu pokazao si mi kako ljubav nikada ne umire pa i onda kada nam se čini da je sve izgubljeno ... uništeno ... prolazno ... ljubav se poput ptice feniksa ponovno rađa iz pepela, iz smrti na novi život. Pokazao si mi kako je ljubav jača od smrti i kako joj se treba potpuno predati sve do boli. Znam, Isuse, da te nikada neću moći ljubiti savršenom ljubavlju kakvom si ti mene ljubio i kakvom me i sada ljubiš. Nikada ti neću moći uzvratiti u potpunosti ljubav ljubavlju! Ali ne želim da me moja nesavršenost u tome priječi jer ako budem čekala da budem savršena kako bih te savršeno ljubila znam da te tada nikada neću ljubiti. Primi moju ljubav, srce, sve što jesam, što želim biti i učini da između mojega ja i tvojega Ti zaživi naše mi - naša braća i sestre, moji bližnji koji će u mojoj ljubavi otkriti tebe i tvoju ljubav. I sada odlazim u svijet u koji me šalješ! Odlazim sigurna da me ljubiš i da po meni želiš ljubiti mnoge! Upuštam se u avanturu ljubavi, bez sigurnosti, kompromisa, interesa, nošena ljubavlju tvojega probodenog Srca! Tom ljubavlju želim ispuniti i zaliječiti svako slomljeno, ranjeno, razočarano, besmislom i očajem ispunjeno srce! Usliši vapaj srca kojim te molim da me učiniš oruđem svoje ljubavi! Moja snaga si ti, moja Ljubavi! S. Silvana Fužinato Družba sestara Presvetog Srca Isusovog

- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.