Prazna grobnica
U šumama i spiljama,
kod afričkih šamana,
nigdje traga.
Tvoju su stopu tražili na Himalajama,
riječ života na papirusima faraonovih palača,
kamen mudraca u labirintima od smaragda,
ključ istine u ezoterijskim odajama.
Mislili su da boraviš na prijestolju careva.
A ti si, Bože,
među ljude prošao sa križem na rukama,
korakom tihim poput lahora,
raspet poput razbojnika.
Poput Lazara i ja sam nekada
u grobnici umirala.
Nisam te poznavala.
I ja sam nekad kao ptica vezanih krila
čekala i trpjela, mamurno sanjala.
Još bih lutala, malaksala,
da u moj grob nisi ušao,
iz smrti me u život pozvao
i tiho mi šapnuo:
- Ne boj se, ja sam s tobom zauvijek!
Silvana Dragun „Aureola“
|