Na milosnoj strani ulice...

23.01.2010., subota

Ljudska ljubav i Božanska norma

Neki dan sretoh u gradu nakon puno vremena dragu kolegicu iz dobre katoličke obitelji i vrlo cijenjenu i uspješnu u svojoj karijeri. Iznenadih se vidjevši da je trudna i sjedoh s njom u kafić popričati uz sok...... Među ostalim,pohvalila mi se kako je sretno trudna s "čovjekom svoga života" koji je inače oženjen i ima troje djece.Budući da mi je odavna bila poznata njezina duga veza s tim čovjekom unatoč žestokim protivljenjima roditelja i dobronamjernika nije me to previše iznenadilo.Kad je u mojim očima vidjela nevjericu i zbunjenost objasnila mi je da je to njezin život i da to što je "osjetila" s tim čovjekom nikad s nekim drugim nebi ni prije ni poslije.I iz tog osjećanja došla je želja za djetetom....... Ne želeći nimalo "popovati" samo sam rezignirano pomislio na sve one oštre kritike koje se sa svih pa i vjerničkih strana upućuju Crkvi da nema pravo normirati ljudski život i kruto,svojim paragrafima i kanonima "zasijecati" u živo emotivno tkivo ljudskog duševnog života.....postavljajući određena pravila i zabrane...... Čak i kad nam se najiskrenije govori o vrijednosti i uzvišenosti ljudske ljubavi,kojoj kao ništa ne smije stajati na putu zaboravlja se da je Božanska norma iznad ljudske i da je ono što dolazi od "Oca Svjetlosti" vrijednije i uzvišenije od sladunjavosti ljudskih osjećaja. Pomislih.....ova žena je radi svoga "probitka" bacila u očaj samoće neku drugu ženu i djecu....... Kad joj rekoh da je u svom životu,umjesto da "poravna putove Gospodinu" te iste putove poravnala sebi,bez riječi se digla i otišla a račun sam platio ja. (pritom se ne misli na novčani, već na duhovni račun) kartuzijanac

- 02:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.