Na milosnoj strani ulice...

05.12.2009., subota

Tajna vedrine ljudi velike vjere

Najveća zapreka za svetost i kao posljedica za radost zajedništva je, bez sumnje, individualizam, solipsizam. Osoba koja je zatvorena u sebe, koja se brine da postigne samo svoje sebične interese, samu sebe onesposobljava za iskustvo ljepote i nježnosti bratstva i sestrinstva, iskustvo prijateljstva, iskustvo zajedničkih radosti i patnja, iskustvo biti "jedno srce i jedna duša" (Dj 4, 32) . Jedino goruća želja za Bogom i vječnim životom može dati hrabrost za podnošenje velikih kušnji koje se susreću na putu vjere. Želja za vječnim životom, za zajedništvom svetih, pojavljuje se danas u veoma nejasnom obliku kod eklezijalnih zajednica, koje su pretežno zauzete pastoralnim aktivnostima i najhitnijim problemima društvenog života. Zato je hitna potreba govoriti o konačnim stvarnostima - posljednjim stvarima -kako bi sve ono što se čini, imalo jasnu svrhu potpunog spasenja ljudskog bića i doprinijelo uistinu postizanju vječne sreće. Tjelesna smrt, za onoga koji vjeruje i živi u Crkvi, ne može biti ništa drugo nego vrhunski Čin ljubavi, samopredanje, kao mala kapljica koja se pridružuje velikom moru Života, ili - kako se običavala izražavati sveta Gertruda (redovnica iz XIII stoljeća) - kao slabi plamičak uvučen u vječni sjaj, nit srca pripojen harfi nebeskog zbora koji skladno i bez prestanka pjeva himan zahvalnosti Svetome (usp. Vježbe, VI) . Prekrasnu uputu za pripremanje na smrt u potpunoj svijesti i proživljavanju, već unaprijed, potpunog zajedništva sa svetima dao nam je papa Pavao VI. On je, promatrajući Isusa, koji je po smrti objavio puninu ljubavi prema "svojima", prema svima, napisao: "Molim, stoga, Gospodina da mi dadne milost da moja skorašnja smrt bude dar ljubavi Crkvi. Želim je prigrliti, pozdraviti, voljeti u svakom biću koje je sačinjava, u svakom biskupu i svećeniku koji joj služi i koji je vodi, uv svakoj duši koja u njoj živi i koja je predstavlja. Želim je blagosloviti. Ja je ne napuštam, ne izlazim iz nje, nego se još bolje s njom sjedinjujem i poistovjećujem s njom. Po smrti se događa porast zajedništva svetih." (Pomisao na smrt, izd. Vatikanska tiskara, 1979.) Evo tajne vedrine kojom ljudi velike vjere završavaju svoje zemaljsko putovanje: "smrt je Čin napredovanja zajedništva svetih"! Ispovijest naše vjere to izražava. Ona može i treba biti svjedočanstvo našeg života, otvorenog za ljubav bez granica. Svjesni da pripadamo božanskom rodu i da smo pozvani na sveto zajedništvo, ali još uvijek napastovani grijehom koji nas dijeli, povjerimo u ruke Djevice Marije nepodijeljenu tuniku Kristovog mističnog tijela. Ona, Majka jedinstva i mira, neka nas pouči kako ćemo obnoviti mnoge razderanosti zlatnim nitima cjelovite vjere i goruće ljubavi, da bi se Zaručnica mogla pojaviti u svojoj ljepoti pred onim koji ju je oduvijek želio i ljubio kao jednu. Pozdravljamo vas, predragi, u ime Isusa, koji je naša nada i naš mir. sestre benediktinke s Paga

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.