RAPSODIJA LJUBAVI
Na kraju dana opružih tijelo,
Sklopih svoje umorne oči,
Na stolac odložih zemaljsko odijelo
I stopih se s nevidljivošću ove noći.
I pružih ruku k Tvojoj koja čeka,
Pa u more srca uronih lako,
Vodi me Tvoja ruka glatka i meka,
Osjećam u Ljubavi Tvojoj micanje svako.
U svijetlu si došao Ljubljeni moj,
I rascvjeta se pupoljak ljubavi svaki mog tijela,
Ti zamilova me kad dlan Sveti Svoj ,
Položi na glavu moju, opremivši me za sveta djela.
I valovima Svjetla Ljubavi Tvoje,
Lebdim rastapajući svoje žiće,
Dok u Ljubav Svoju tijelo rastapaš moje,
Riječ sa usana Tvojih milozvučno mi piće.
Ambrozijom me pojiš Ti Kralju Svijetla,
Šapatom miluješ mi uši,
Neću čekati glase prvog pijetla,
Bez mrlje želim k Tebi na mojoj duši.
I vidim ja nisam moje tijelo,
Ja nisam ni moje zvanje,
Nisam ni prezime ni odijelo,
Ja nisam nikakvo ljudima poznato stanje!
Shvatih na kraju od Ljubavi Tvoje,
Ja sam ono što rastopit se može,
Ja sam ono što od ljubavi svoje,
Moje srce Tebi može dati, o Ljubljeni,
O Dragi,
O Zaručniče Kriste Bože!
Amen!
|