Sretan & zaljubljen
16.11.2007., petak
Zivot ide dalje
 Vrijeme neumoljivo prolazi. Prosao je prvi dan i prvi sok, prosao i drugi dan, jedna sedmica. Sad vec prolazi i mjesec dana. Da li je nesto lakse? Ne znam, covjeka okupira svakodnevnica i obaveze koje te ne pitaju previse, tjeraju te da ides dalje. Da li si se pomirio sa osjecajem nepravde? Ne. Da li si prihvatio neciji nestanak i odlazak? Moras. Jednostavno moras. Na pocetku sam kao i vecina hodao kao sjena, stalno se pitajuci ZASTO i upravo nenalazenje nekog razumnog odgovora na to pitanje koje odgovora nema je u meni budilo daljnji nemir. A onda sam pogledao ovaj snimak. I shvatio jedno – on je dozivio svoje ispunjenje, ostavio je trag iza sebe. Prozivio je svoj zivot intenzivnije nego sto ga mnogi ikad prozive. Kao da se nesvjesno borio protiv nezaustavljivog vremena, sve sto je radio kao da je bilo prozeto trostukim intenzitetom. Valjda mi svi imamo svoju svijecu zivota koja jednostavno dogori kad uradimo sve sto bi trebali da uradimo za zivota, mjereno nekim drugim zakonima potrebe i ocekivanja. A nakon sto se ugasi valjda trebamo da se zahvalimo. Zahvalimo na prilici sto smo u vremenu u kojem zivimo imali takvo jedno bice, bice koje se nesebicno davalo i izvlacilo svojom karizmom najbolje i iz ljudi oko sebe. Zbog svega toga nalazim nacin kako da prihvatim neizbjezno te da barem na neko vrijeme svjesno promijenim svoj licni nacin zivota. Hvala Ti! Ja cu te se sjecati kao osobe koja je uvijek imala osmijeh za sve ljude i nesagledivo veliku dobrotu u sebi.  R.I.P. |
