Sretan & zaljubljen
29.10.2007., ponedjeljak
48+1
Ovo je bio istinski jedan dugi vikend. I mislim da nije razlog samo okretanje sata.Prvo je uslijedilo subotnje prijepodne ispunjeno sa sredjivanjem licnih stvari. Ljudi, prije nego si ista novo kupite prvo pogledajte sta imate u ormaru! Do prije 7 dana sam bio skoro pa ubijedjen u opravdanost kupovine novih cipela. Da, da, BIO, namjerno proslo vrijeme. Jucer se misljenje iznenada promijenilo nakon sto sam shvatio da u ormaru imam slovom i brojem 13 pari cipela i sve nosivo! Budzet je spasen bespotrebne kupovine, do daljnjeg. Sezona zimske gardarobe! Kako mrzim ovaj period kada na red dodje da se preslozi gardaroba i da se izvade zimske stvari. Njihovo pranje. Mrzim! Ali je i to iza mene. Tako mrtav umoran onda brzinsko kupanje, malo odmor i vani! Moja stara ne bi bila moja stara da mi pri izlasku ne doda neku svoju staromodnu str8ersku opasku od koje mi se pokvari raspolozenje slijedecih sat vremena. I iako Njemu nista nije bilo jasno - istrpio je moju sutljivost, te je i mene proslo. Priznajem da je za popravku mog raspolozenja bilo dovoljno da se On vec u kolima nasmije i da se nase ruke sretnu. Vece je bilo spaseno i moje raspolozenje je ponovo bilo na starom. Uslijedilo je nekoliko sati koji su pripadali samo nama. Nas razgovor. Nasa sutnja, smijeh. Zezanje. Razgovor sa gay-par-prijateljima. Priznajem da je prelijepo u tako opustenoj atmosferi vidjeti sebe u paru zajedno sa jos nekim parom i voditi tako opusten nepovrsan razgovor, smijati se i biti svoj. Vracali smo se kuci. Dok smo prolazili naizgled beskonacnim «drvoredom» ulicne rasvjete pozelio sam na trenutak da se voznja otegne u nedogled, da nam ruke ostanu na mjenjacu nestvarno dugo jedna preko druge. Iako je bilo kasno i umor je cinio svoje, i dalje je bilo dovoljno snage za poljubac na semaforu koji je toliko prijao da mi cak ni blijedi pogled nekog pjesaka nije puno znacio, a ni Njemu ocigledno. Nista mi nije moglo pokvariti to vece snjim (vise rano jutro nego vece ali nema veze), i jednostavno smo uzivali. Okrenuo sam jos brzo sat prije nego sam utonuo u san. Nedjelja ko nedjelja, odmaranje i porodicno okupljanje. I ogromna kolicina palacinki kao vecera koje su definitivno na kraju pokopale sva moja nadanja kako cu se skoro dati i fazu «tesanja tijela». Pomalo ovaj moj plan podsjeca na onu staru studentsku – ucim od ponedjeljka. Samo sto moj ponedjeljak u kojem krecem sa vajanjem sopstvenog tijela nikako da dodje. Ali ne odustajem. Sretan sam jer postojimo. Sto postoji to MI. Laku noc svima. |
