Sretan & zaljubljen
21.01.2007., nedjelja
Štafeta
|
UPDATE: UPOZORENjE! Ako kojim slucajem dobijete mail koji sadrzi naslov "Fidel Castro je mrtav" - NE OTVARAJTE! Radi se o virusu odnosno trojancu koji se pokrece pokretanjem propratnog dokumenta. Slicni mailovi kao "zrtve" imaju i druge politicare kao sto su Putin, Chavez, Sadam Husein (da je ziv). Kraj upozorenja  Iako je vec proslo dosta vremena od kako mi je rossanna utrpala stafetu u ruke, problemi i desavanja koja su me okupirala zadnjih 10-tak dana mi nisu dozvolila da krenem u to maratonsko trcanje sa tim pocasnim predmetom. Ipak, sjedeci danas i prebiruci po svom vec uveliko iscrpljenom mozgu hiljadu i jednu misao o svemu i svemu sto me ko kometa udarilo u glavu zadnjih dana odlucih da se za promjenu mislima ipak uvucem u staru seharu svojih (djecijih) dogodovstina i prisjetim se poneke scene i dogadjaja. 1. kradja slatkisa u Robnoj kuci Hajde, da tu budemo iskreni i priznamo da smo vecina nekada negdje nesto onako usput pustili da prodje zajedno sa nama pored kase neplaceno. Nadam se samo da smo se svi kod 1-2 pokusaja zadrzali. Kako sam ja to "izveo"? Scenario je bio slijedeci: moja najbolja prijateljica, koja je ujedno bila i prva komsicina koju poznajem od momenta kako sam postao svjestan i samog sebe, smo jedan dan vracajuci se iz skole (1. ili 2. razred OŠ) usli u supermakret nase Robne kuce. Zvrnjali smo izmedju rafova i ne znam kako ni zasto, ali nam je odjednom pala luda ideja: kako je neko od nas bio redar te sedmice sa sobom je imao kanticu i dvije spuzve u njoj tako da je svoje mjesto izmedju te dvije spuzve nasla i najtanja moguca cokoladica - sjecate li se one cokolade zivotinjskog carstva sto je pored tanke cokolade imala i slicicu za odgovarajuci album?! E to je bio nas plijen. Istu stvar smo sa istim rezultatom izveli jos jednom, ali smo se slozili da smo dovoljno isprobavali i da je dosta. Sto bi rekli Bosanci - oćejfili smo  Sreca je vjerovatno bila i da smo sa zavrsetkom te sedmice "izgubili" nas radni materijal za te operacije - kanticu i spuzve, tako da se ta dva puta uspjesna akcija na tome i zaustavila. 2. prvi susret sa cigarom E to je sad vec kao vic, ide malo meni na racun ali kad kopamo onda kopamo. Mislim da sam bio klinac od 5-6 godine i jedno vece u posjeti mojim roditeljima su bili prijatelji koji su pusili. Kako sam ja bio poprilicno zainteresovan za to cudo sto tako dimi i u istom trenutku i smrdi i mirise stalno sam skakutao okolo sa konstatacijom "hocu i ja..." , "hocu i ja....". Kako djetetu objasniti?! Nikako. E tu stupa na scenu moja mama sa svojom taktikom. Pristaje da me kao velikog momka uputi u "cari" pusenja i objasnjava mi kako treba da to radim - ona ce mi drzati cigaretu za pocetak (da se toboze ne opecem) a sve sto je potrebno da ja ucinim je da zatvorim dobro usne oko cigare i dobrooooooooo udahnem..... Trebam li da pricam dalje? Iskasljavanje i posljednjeg atoma kiseonika iz krvi koja se nalazila u malom prstu moje noge dovelo je do trajnog ostecenja moje zelje da ikada vise probam nesto slicno. Za divno cudo to je bila jedna od najranijih lekcija u zivotu koju sam ipak upamtio za cijeli zivot. Ok, probao jos par puta jesam, ali nisam vidio nista interesantno u tome. A ni neku ekonomsku isplativost tog gusta. 3. operacija zvana "amnezija" Eh ovo je doba kada sam kao vec bio malo stariji, zreliji, 7. razred. Koja naivcina. U svakom slucaju plan je bio da kao pomognem prijatelju koji je onako nesavjesno posudio knjigu iz biblioteke i nije je vratio godinu dana... Kako nuzda zakon mijenja (kazna za kasnjenje mu se smijesila) on je odlucio da glumi - dozivio je automobilsku nesrecu i od tada pati od djelimicne amnezije. Preturajuci po stvarima naisao je na knjigu i kao u razgovoru sa mnom (njegovim prijateljem) shvatio da je to posudjena knjiga. Sa tom pricom smo dosli pred bibliotekarku. Nisam bas nesto siguran da nam je otkupila cijelu tu pricu, ali smo joj vjerovatno bili simpaticni i sretnik se bez ikakve kazne. A mozda smo zaista i bili uvjerljivi. Rezultat cijele operacije - ja sam bio sretan kada sam prerastao vrijeme odlaska u biblioteku za osnovnu skolu (susret sa istom bibliotekarkom je izazivao momentalnu zelju "zemljo otvori se"), a moj prijatelj? Ocigledno mu je gluma bila u krvi vec tada, jer sam cuo da je zavrsio na akademiji u Pragu. 4. prvo (pravo) sexualno iskustvo Ja ga bas zakopah duboko.... Kad se desilo? Sa 20+ godina... Moram ipak malo da sacuvam svoj ugled tako da necu reci koliko godina predstavlja ono + . U svakom slucaju ne zalim. Bilo je vrijedno cekanja. I neka ovo ujedno bude poruka svim onim curama koje smatraju da su muskarci vodjeni samo jednom stvari... Kao sto vidite i mi znamo da vrednujemo prave stvari. Toliko o tome po pitanju ove teme. 5. ... ne znam više ... Kako mi nista vise ne pada na pamet iskupit cu se sa dvije slike koje sam setajuci prije par dana slikao uhvativsi tako nevjerovatan trenutak...   p.s. Stafetu predajem prvo damama Lady_In_Red lilith7 Slavonchica a tu su i gospoda Gugo iz Mostara Necovjek |
