Sretan & zaljubljen
07.08.2006., ponedjeljak
Hedonista na kraju dana
Praznina. Samo je praznina u meni. A ono što bi je ispunilo čini se tako daleko. Nedokučivo daleko. E sad, kako je moguće da ljudi uvijek dno svog raspoloženja dotaknu samo kad im mrak oko njih ulije dovoljno samopouzdanja da sami sebi mogu priznati da im treba neko... Je li u tome uspijeh svih slikara, pjesnika i ostalih umjetnika koji pod okriljem mraka puštaju svoje istinske strahove da izađu iz njih? Treba li to onda da znači da su sve ljepote svijeta samo plod najdubljeg bola kojeg nosimo u sebi? Razmišljam... |









