28.05.2006. 16:28
agorafobicno-asocijalna...
tako bi trebala glasiti dijagnoza trenutnog stanja. opet sam pocela s tim...ne da mi se uopce izlaziti iz stana, grozim se pogleda ljudi, njihovih misli,
komunikacije s njima... a i prokleto mi se ne da... gadim se sama sebi
i time znam da me njihove oci vide jednako, ako ne i gadnijom. smatram se
nedoraslom ili jednostavno neadekvatnom i nepripadajucom ovom svijetu.
jebemu ovo zvuci ko cvilez neke tinejdzerke...
ne da mi se cak nalaziti ni s dragim mi ljudima... jer ne zelim izaci iz stana,
na svjetlost. nisam vampir, al ko da jesam. nemam ni kamo izaci, svi imaju
svoje zivote, a i pocinju ispiti, i nikako se ne uklapam u neciji zivot, a vlastitog
nemam... nikad nisam imala grupicu frendova, ono, pa skupni izlasci i sl.
oduvijek su to bili pojedinici, vecinom nepovezani i koji se ne poznaju, a odreda
svi drukciji... valjda to objasnjava moju psihu. preraznolika sam u glavi...
ali svi oni imaju neke svoje grupice i blize ljude di se ja ne uklapam i osjecam se
kao alien i kao da cinim lose ako bih se pocela druziti s nekima od njih... eto sto
ti je kad nemas podlogu frendova iz srednje i osnovne... a di ces ih u pripizdini nac...
i onda kreces na faksu sklapati prijateljstva kada svi vec imaju nesto isprofilirano
i onda si ti uvijek ona frendica od one, ali nikad jedna od... i to sto se grozim ljudi mi
nimalo ne pomaze... jer kad ih vidim, vidim ih... i ja nisam jedna od onih koja sa svakime
moze naci neku temu... tehnicki mogu, ali cemu... cemu da blebecem o nekim plitkim temama
ili jos gore, dubokim temama za koje moj sugovornik smatra da je kvalificiran blebetati,
a vidis koliko se pravi vazan i osjetis koliko je prazan iznutra i da su to suplje rijeci...
iskreno, umaraju me ljudi... nakon 2h provedena na faksu okruzena masom, ja sam
krepana... ne ide mi izrazavanje zadnjih dana, ispadam ko blentava tinejdzerka...
tokom svojeg jos jednog samoistrazivanja, naisla sam na jednu vrlo zanimljivu
stranicu... na stranici ima test "koji poremecaj osobnosti imate?" i mogu reci da
poprilicno dobro funkcionira... pogodio je sve moje za koje sam sumnjala da
imam... sto bi psihic rekao da me odvedu jednom, lol... i ne shvacam to zanimanje
psihijatra... kako ti mozes ljeciti neciju glavu?!?! to bi podrazumijevalo da je taj psihic
savrsena osoba upoznata sa najvecim tajnama svijeta i covjeka... jer ovako... ti lijecis
nekoga na sliku svoju ili jos gore, na sliku mase... a covjek je pojedinac... ako ja zelim
plesati po cesti, zasto ne, zasto bi se to smatralo ludim i neprikladnim... ne cini nikome
zlo, a dapace, siri pozitivnu energiju... ali eto, to bi se smatralo cudnim... tanka je ta
granica normalnosti... i bas me zanima tko ju odreduje... covjek mi je smijesan koliko
se precjenjuje, a u isti mah podcjenjuje... i sad sam se sjetila jednog citata...
"covjek koji ima puno novaca nije lud, vec ekscentrican." ziva istina... ako imas para ili
ako si u nekom podrucju izvrstan i ljudi te trebaju, tebe ili tvoje izume i znanje, onda
si mozes i priustiti mnoge stvari za koje bi prosjecnog covjeka vec odavno strpali u ludnicu...
kad se sjetim samo petera sellersa i vecinu zvijezda i zvijezdica... nisam nigdje procitala da
su winoni ryder uistinu odredili lijecenje i zatvor zbog kleptomanije niti da su britney poslali
na lijecenje zbog poremecaja narcisoidnosti... a-a... ali obican covjek ne moze ni prdnuti kak
hoce, a da ga ne gledaju cudno... previse smo time optereceni... nego, ugl. evo sajt...
4degreez.com
ja sam ispala ovako:
Paranoid: Moderate
Schizoid: Low
Schizotypal: Very High
Antisocial: Low
Borderline: Moderate
Histrionic: Low
Narcissistic: Low
Avoidant: High
Dependent: High
Obsessive-Compulsive: Moderate
a koliko ste vi trknuti?
5 Komentara |
Print |
# |
^
