Molly Daze's blog

28.05.2006. 16:28

agorafobicno-asocijalna...

tako bi trebala glasiti dijagnoza trenutnog stanja. opet sam pocela s tim...
ne da mi se uopce izlaziti iz stana, grozim se pogleda ljudi, njihovih misli,
komunikacije s njima... a i prokleto mi se ne da... gadim se sama sebi
i time znam da me njihove oci vide jednako, ako ne i gadnijom. smatram se
nedoraslom ili jednostavno neadekvatnom i nepripadajucom ovom svijetu.
jebemu ovo zvuci ko cvilez neke tinejdzerke...

ne da mi se cak nalaziti ni s dragim mi ljudima... jer ne zelim izaci iz stana,
na svjetlost. nisam vampir, al ko da jesam. nemam ni kamo izaci, svi imaju
svoje zivote, a i pocinju ispiti, i nikako se ne uklapam u neciji zivot, a vlastitog
nemam... nikad nisam imala grupicu frendova, ono, pa skupni izlasci i sl.
oduvijek su to bili pojedinici, vecinom nepovezani i koji se ne poznaju, a odreda
svi drukciji... valjda to objasnjava moju psihu. preraznolika sam u glavi...
ali svi oni imaju neke svoje grupice i blize ljude di se ja ne uklapam i osjecam se
kao alien i kao da cinim lose ako bih se pocela druziti s nekima od njih... eto sto
ti je kad nemas podlogu frendova iz srednje i osnovne... a di ces ih u pripizdini nac...
i onda kreces na faksu sklapati prijateljstva kada svi vec imaju nesto isprofilirano
i onda si ti uvijek ona frendica od one, ali nikad jedna od... i to sto se grozim ljudi mi
nimalo ne pomaze... jer kad ih vidim, vidim ih... i ja nisam jedna od onih koja sa svakime
moze naci neku temu... tehnicki mogu, ali cemu... cemu da blebecem o nekim plitkim temama
ili jos gore, dubokim temama za koje moj sugovornik smatra da je kvalificiran blebetati,
a vidis koliko se pravi vazan i osjetis koliko je prazan iznutra i da su to suplje rijeci...
iskreno, umaraju me ljudi... nakon 2h provedena na faksu okruzena masom, ja sam
krepana... ne ide mi izrazavanje zadnjih dana, ispadam ko blentava tinejdzerka...

tokom svojeg jos jednog samoistrazivanja, naisla sam na jednu vrlo zanimljivu
stranicu... na stranici ima test "koji poremecaj osobnosti imate?" i mogu reci da
poprilicno dobro funkcionira... pogodio je sve moje za koje sam sumnjala da
imam... sto bi psihic rekao da me odvedu jednom, lol... i ne shvacam to zanimanje
psihijatra... kako ti mozes ljeciti neciju glavu?!?! to bi podrazumijevalo da je taj psihic
savrsena osoba upoznata sa najvecim tajnama svijeta i covjeka... jer ovako... ti lijecis
nekoga na sliku svoju ili jos gore, na sliku mase... a covjek je pojedinac... ako ja zelim
plesati po cesti, zasto ne, zasto bi se to smatralo ludim i neprikladnim... ne cini nikome
zlo, a dapace, siri pozitivnu energiju... ali eto, to bi se smatralo cudnim... tanka je ta
granica normalnosti... i bas me zanima tko ju odreduje... covjek mi je smijesan koliko
se precjenjuje, a u isti mah podcjenjuje... i sad sam se sjetila jednog citata...
"covjek koji ima puno novaca nije lud, vec ekscentrican." ziva istina... ako imas para ili
ako si u nekom podrucju izvrstan i ljudi te trebaju, tebe ili tvoje izume i znanje, onda
si mozes i priustiti mnoge stvari za koje bi prosjecnog covjeka vec odavno strpali u ludnicu...
kad se sjetim samo petera sellersa i vecinu zvijezda i zvijezdica... nisam nigdje procitala da
su winoni ryder uistinu odredili lijecenje i zatvor zbog kleptomanije niti da su britney poslali
na lijecenje zbog poremecaja narcisoidnosti... a-a... ali obican covjek ne moze ni prdnuti kak
hoce, a da ga ne gledaju cudno... previse smo time optereceni... nego, ugl. evo sajt...

4degreez.com


ja sam ispala ovako:

Paranoid: Moderate
Schizoid: Low
Schizotypal: Very High
Antisocial: Low
Borderline: Moderate
Histrionic: Low
Narcissistic: Low
Avoidant: High
Dependent: High
Obsessive-Compulsive: Moderate


a koliko ste vi trknuti? lud 5 Komentara | Print | # | ^

22.05.2006. 15:54

decki, cure, koliko ste otvoreni?

upravo sam procitala post od tehnozene o imenima i malo me potaknulo
da pitam neke stvari... ja imam rijetko prezime, u hrvatskoj nas je svega
11,12 s tim prezimenom. jedino sam dijete, zensko. i bome se ne mogu
zamisliti da ako se jednog dana budem udavala da ga promijenim ili nadodam
muzevo. bez uvrede njemu ako postoji, al ja se ne odricem svog identiteta.
ali ono jos gore jest to da kad bih imala muske djece, inzistirala bih da bar
jedno nosi moje prezime. jednostavno ne bih htjela da loza mog prezimena
i obitelji umre sa mnom... imam lijepo i jednostavno prezime, lako ga ce
procitati u bilo kojem dijelu svijeta, austro-njemacko je pa me skinsi nemaju
zasto gnjavit (a ak im to nije dovoljno, dokazem im i da sam ostalih 50% cista
hrvatica i mogu povuci lozu sve do 17. st. ako ne i ranije, hehe), opet se uklopis
lakse u svijetu... i tako... jednostavno zelim to i znam da cu djetetu dobro uciniti,
a i sebi. i zapitas se kako je ime uistinu vazno... kako je vazno imati pravo ime...
vazno je zvati se ernest. hehe... ponekad se i pitam kako roditelji kao ljudi mogu
biti toliko nemastoviti i bezobzirni prema klincu da im daju najdosadnija i najruznija
imena... oznacujes osobu s time pobogu. a temu numerologije necu potegnuti,
preopsirno je... dakle, decki, biste li dopustili da vam musko dijete nosi zenino
prezime? cure, biste li uzele muzevo prezime? cemu to uopce kad se sve vise
ljudi razvodi... blah... brak je u danasnje vrijeme postao samo birokratska formalnost
kojom dobis neophodna zakonska prava, a onda kad sve ode u kurac moras ispizdit
triput vise za razvod no sto si morao dati za vjencanje... joj, joj... nisam mastovita danas,
u biti poprilicno dosadan post, sto ces, pocinje period ispita... eh... 15 Komentara | Print | # | ^

15.05.2006. 22:57

sto je to normalno? i koje su uopce norme normalnog?

jos uvijek mi je uzas... taj mali pseci starac vise nece trckarati
po kuci lajuci bez razloga... ne sjeda mi jos... ali prokleto ne
sjeda... valjda ce sjesti kada dodem doma... valjda mi ne sjeda
jer je to zadnja stvar koju bih ocekivala da ce se dogoditi...
i tu se onda pitam jesam li normalna? kad pogledam smrti s
kojima sam se suocila, sto kao bliznjih, sto kao nekog poznatog,
ja nikad iskreno nisam plakala za covjekom koji je preminuo...
bilo je par pogiblji vrsnjaka, deckiju s kojima sam u skolu isla,
umro mi je djed, a sada ce i baka... za djedom nisam ni suzu
pustila... zivio je svega 5min autom od mene, ali ja ga nisam
poznavala.. jer nije bio prisutan. u 16 godina sto je kao bio
u mom zivotu mislim da smo izmijenili 30 punoznacnih recenica...
osim onog puta kada sam imala 9god., a on je mene zicao da
mu kupim sladoled... nisam imala za cime plakati, jer sam ga nekako
vise dozivljavala kao biljku nego kao djeda, nekog cije gene nosim
(iako ja imam sumnju da mi je djed i otac mog oca..). nije me uopce
dirnulo... kada je par mojih vrsnjaka zavrsilo 6 feet under opet nisam
pustila suzu, popravo, za njima. na sprovodu nategnuto pustis jer
jebi ga, takva je atmosfera... ali ja nisam imala za cime pustiti suzu.
em ih nisam poznavala popravo, em me je dirnulo utoliko sto me
zainteresiralo za smrt i sto ona je, kako se netko osjeca dok umire,
kamo odlazi i sl. pitanja.. ajd, osim jednog slucaja di je tipa grom
ubio, otad imam uzasnu fobiju od grmljavine... kad grmi ja ne idem
van sve da imam ispit o kojem mi godina ovisi...

tu je i ta moja empatija sto vidim ljude i zivot drukcije i osjecam
i zapazam sto drugi zanemaruju... znam zaplakati za ljudima dok
su zivi, ali kad umru... zamjecujem da mi je sve manje stalo do
ljudi i da mi je stalo do sve manjeg broja ljudi... opet se gubim
u vlastitim mislima i tekstu... previse toga u glavi, a nikako da se
poslozi ka van... u biti pisem samo da istisnem iz vida onaj dolje
post... uistinu, je li to normalno? izgubila sam macka prije 3 godine,
a sada i psa... za njima placem kao ljuta godina, za mackom znam
jos i dan danas... zasto? je li to normalno? da osobe koje sam
najvise voljela u zivotu su jedan mali macak i jedan ofucani stari pas?
je li to jadno? ili to govori kako je sve manje ljudi vrijedno osjecaja?
i kad pogledam... najduza zivotna veza koju sam imala i koju cu vjerojatno
ikada imati je bilo tih 14 godina s tim vrazjim pekinezerom. je li to normalno?
da nemam razloga zaliti za ljudima, a za zivotinjama imam? da li je stvar u
jednom cistom osjecaju koje zivotinje daju? dok u ljudi je sve proracunato..
koliko dobim, toliko dam, a ako ne trebam nista dati, e onda je jebeno!!!
kod zivotinja to nema... barem ne kod mojih... uvijek sam ih nekako i
gledala kao ravnopravna bica..

zasto ih i ne bi gledala tako? zasto se covjek smatra superiornim?
jer danu moc i pamet koristi da bi stvorio genijalne izume koji ce
sluziti zlu i unistavati? jebem ti takvu superiornost... ne razlikujemo
se puno od zivotinja... mi u biti i jesmo zivotinje. i kad pogledamo jos
u ne tako daleku proslost, kada se istrazivala zemlja i jedan narod je
dosao u dodir s drugim narodom. nisu znali jezik i obicaje jedan drugog..
dapace, svatko je razvio svoju kulturu... tako smatram da i zivotinje imaju
svoju kulturu i obicaje i jezik... sanse da se "planet majmuna" dogodi su
dobre... tu se ukljucuje i jos jedna od ljudskih imbecilnosti. nemogucnost
sagledavanja cjeline. SVE JE POVEZANO. zivot je jedna ogromna simbiotska
veza. najbanalniji primjer: hranidbeni lanac. krava pase travu, mi popapamo
kravu, mi crknemo i nasim tijelom ognojimo novu travu koju nova krava popapa itd...
sve u zivotu ima svoje mjesto i svoj razlog, pa cak i dosadan komarac.
ako zbog niceg drugog, onda zbog toga sto je zivot sam po sebi, kao esencija,
predivan i cudesan. zivot je murphyjev zakon. zivot je logika i iracionalnost spojeno.
zivot je slucajnost koja mozda nije slucajnost no izrodila je cudo. ponavljam, sve je
povezano. a ljudska vrsta u neku ruku jest jedan gigantni incest. svi smo braca.
ja imam majku, koja je imala majku, koja je imala majku, koja je imala majku, koja je
imala majku, koja je imala majku, koja je imala majku, koja je imala majku, koja je
imala majku... i tako do prvih ljudi i prazivotinja... od neceg smo postali mamicu mu...
danas nas na cijeloj zemlji ima kaj, 6 milijardi? nekada je bilo 6 milijuna na cijeloj zemlji...
svi smo povezani...

i ne ocekujem da itko shvati ovo... preveliko je to... i uzas je u mojoj glavi sto kad
se potrudim, mogu vidjeti i osjetiti cijelu tu sliku, sve moje pretke... cijeli svoj rod.
u tome valjda i lezi moja nenormalnost. ne znam u biti... sto je normalnost?
odsutnost posebnosti vlastitog ja? priklanjanje bezumnoj masi? netko mi je jucer
rekao, masa vlada, a manjina vlada masom. ja normalno sagledavam kao ono do
granice sa zlom. pa cak i tu je granica klimava... ali svi se vole razmetati tim pojmom
i naglasavati kako su oni normalni, a netko drugi nije. da dodem psihijatru i kazem mu
da sam kao dijete osjecala prisutnost necega, dusa, propisao bi mi ljekove i poslao
freudu. dok netko tko se bavi duhovnoscu ne bi. i opet, kako razlikovati nekoga tko
nije pri sebi i nekoga tko je uistinu imao takvo iskustvo... sto je normalno?
ponekad dobim zelju zavristati u javnosti, no suzdrzim se. jer nije pristojno, nije
normalno... zasto? ako osjecam da mi se nakupilo nekih emocija i zelim se tako
osloboditi, zasto ne? prirodno je... ili, ne znam covjeka koga nekad nesto ne zasvrbi,
uzmimo da je rijec o dupetu.. zasto se ici u wc skrivati i poceskati kad je to posve
prirodna stvar... normalno-prirodno ocito ne idu zajedno... normalno-neprirodno
ocito idu... da li je onda za zakljuciti da nenormalno-prirodno idu zajedno?
zasto si namecemo toliko nelogicnih, bespotrebnih pravila, nazora, ponasanja?
cemu? javite mi kada se sa 110% sigurnosti otkrije jel prvo bila koka ili jaje...
tada cemo valjda otkriti jer prvo bio covjek ili njegova glupost. 6 Komentara | Print | # | ^

12.05.2006. 23:09

covjekov najbolji prijatelj...

opis slike Ja sam Gizmo. Na slici me vidite kako sam uhvacen u izlezavanju na Mollynoj omiljenoj posteljini... Plavo mi stoji, zar ne? Zelio bih vam ispricati pricu o zajednickom zivotu mene i Molly koji je trajao skoro punih 14 predivnih ljudskih godina (psecih ne znam koliko). Davne 1993. Molly i njena mama saznale su da jedna obitelj ima okot malih pekinezera i odlucile su bez znanja njenog tate (mog najboljeg prijatelja i naivcine za dobiti socnu kost i mjesto na krevetu) otici kupiti pekinezera, novog clana obitelji... Kada su dosli pregrst malih vragova trckaralo je po sobi i Molly je prvo naisla na jednog koji se rodio bez oka i htjela njega, no obitelj je rekla da ce ga oni ipak zadrzati zbog okeca...
Obitelj je pokusala okupiti sve peseke da ih izabere no jedan vrazicak (hehe) se nije mogao pronaci.. Molly je izabrala peseka i vec htjela krenuti kroz vrata no onda su iza kreveta nasli jednu punasnu cupavu neodoljivu buhtlicu kako bezbrizno spava... Naravno, kad ga je ugledala, znala je da je to njen pas! Treca sreca, hehe... I tako sam ja dosao u njene ruke...

Molly je jedino dijete i kao tada osmogodisnjoj curici koja je vec od 7. godine bila stalno
sama doma, trebao joj je prijatelj i clan obitelji...Sjecam se prvih dana u kuci kako me je stalno imala
u krilu i kako sam ju docekivao mahajuci repom kada je dolazila iz skole... Tada sam jos i ja bio beba..
Kako sam ja odrastao, odrastala je i ona... Bio sam tu i tjesio ju kada je iz skole dolazila placuci jer ju
klinci maltretiraju, bio sam tu s njom kada joj je tata dosao iz rata sa ranjenom rukom omotanom u
krvavi zavoj, bio sam tu s njom za svaki njen rodendan, kada je dobila svoju prvu menstruaciju,
kada je zavrsila srednju i upisala fakultet... Svasta smo prosli zajedno... Ona je vidjela moje prve
potomke (a bome i mnoge druge smokin), prosla sa mnom moja ucenja da se ne piski u kuci vec
vani, prezivjela sve moje nestasluke.. uh, kad se sjetim kako sam jednom ujutro ukrao daljinski i
ganjali su me po dvoristu, ili kada sam sa stola neopazeno ukrao dobar komad novogodisnjeg
odojka... Mislim, ja sam naravno bio gazda u kuci, prisvojio sam si svoje mjesto na krevetu,
cak i kad su doveli sve one macke koje sam s veseljem ganjao... Ako mi nesto nije bilo po volji
prijetio sam da cu se popiskiti na krevet... Bilo nam je lijepo, voljeli su me neizmjerno, a i ja njih...

Danas sam osjetio da je vrijeme da ih napustim... Lajao sam sto jace da me puste van iz dvorista.
Pustili su me... Oko 19h pregazio me je auto... Dobri ljudi iz susjedstva koji su znali koliko me moja
obitelj voli brinuli su se o meni i potrudili sto prije javiti mojima.. Odveli su me veterinaru, no znao sam
da nema pomoci, moje vrijeme je doslo... Mollyna mama mi je dala pusu u ime Molly koja je u Zagrebu
i znam da joj je uzasno sto nije mogla biti sa mnom, ali sam se potrudio pozdraviti ju. Kako? To ce
samo ona znati... :) Nisam se dugo mucio, dozivio sam lijepu starost. Otisao sam taman da mogu
reci da sam pozivio i prozivio, a da se nisam mucio od starosti. Otisao sam kako i treba, veselo
trckarajuci... Pokopali su me ispod starog oraha gdje pocivaju i prijatelji Mollyne mame jos iz doba
njenog djetinjstva... Dobro sam i na ovaj nacin zelim reci Molly koliko sam volio nju i njezine roditelje
i koliko sam zahvalan sto su mi pruzili divan i bezbrizan zivot te koliko ce mi nedostajati...
Znam i da oni isto osjecaju za mene... Sada je vrijeme da odem... Laku noc... kiss


Gizmova mudrost dana: Kakav si prema zivotinji, takav si i prema covjeku. Zivot je zivot, svaki je
neprocjenjiv. 1 Komentara | Print | # | ^

10.05.2006. 23:06

ledo ost'o bez leda...

vidim da ima mnogo ostecenih od strane leda... nigdje reklame o nagradnoj igri,
kupis slaju sam tak, da se ohladis, a kad ono na stapicu, plazma tv! i mislim si sad,
pa ni vrag... pa bilo bi divno... prodala bi to nekom kretenu pred nogometno prvenstvo
i imala za dzeparac za slovacku i za pokrit mami dio minusa... ma divno... ali onda se nakon
tih 30 sek. ukljuci onaj moj morbidni realizam, "ma nema sanse da sam JA dobila, sigurno
ima neka kvaka...". i zamisli, ima! :D ko i danas u konzumu, zena na blagajni meni daje
nekakve naljepnice, ja pitam za kaj, da mi ona prospekt, doma pogledam i zamisli, ponuda
stoljeca! potrosi 500kn i dobit ces jedinstvenu ponudu da kupis tefal tavicu po posebnoj
ponudi, umjesto 209,99kn platit ces ju 109,99kn! za 609,99kn ocekujem JEBENO dobru
tavicu! ocekujem da sama pece, da sama iskoci iz kredenca, upali pec, izvadi riblje stapice
iz frizidera, postavi se na idealnu temperaturu za pecenje, savrseno mi ispece moje
(ledo) riblje stapice i servira mi ih na tanjuru uz lagani dekor od izrezbarene rotkivice
i listica persina, a onda da se sama opere... po mogucnosti da i pjeva dok pece, al mozemo
pregovarati...

al ja volim ledovu maskotu... bas mi je onak... raznjezi me... kao i zagi...
ah ta vjeverica sa onim becar skrlakom... upravo se sjetih stipe kako je u tatrama ganjao
vjevericu s foticem... cupave su te vjeverice... voljela bih promatrati kak hrdaju ljesnjak.
i svizac je zakon... zasto su glodavci u reklamama popularni? zamjecujem ih dosta u zadnje
vrijeme... jedino ono za schweps za mica macama je onak, bez glodavaca.. bar mislim..
jednom sam sanjala puflastog stakora.. imao je roza masnu oko vrata i bio je mrcina velik.
otada kad god vidim stakora, svaki je puflast i kapitalac. ljudi mrze reklame, ja ih obozavam.
kako koje naravno, mislim da nam je svima dosta super krecka... volim reklame, zna ih biti
urnebesno zabavnih i urnebesno nelogicnih... kao ona za cocktu... volim cocktu, ali mi ju
one reklame lagano ogaduju... gadne su, jadne, iracionalne, bez smisla i cilja i da mi je samo
znati koji je kreten dobio pare za to. ako je taj/ta slucajno na blogu, molim neka se izjasni
i objasni i ne, necu se ispricati i ostajem pri tome da za napravit takvu reklamu moras biti
ili totalno glup ili totalno lud ili totalno neimaginativan ili totalno nenadaren ili meni najdraza
opcije, sve to. sjetih se sada one reklame za axe di je tip u kadi propao kroz pod u studio
za ples i onda je nekaj mrdao guzom i tak.. ili ona kad tip nasmrdi novcic i baci u fontanu,
a picka skoci za njim...

volim axe reklame, jednostavno i sto suptilno sto direktno prikazuju
kako su tipovi lako upravljivi i treba im treba samo jedna stvar te kako ih prevlast kurca cini
jadnima i nesposobnima te kako su zene takoder jadne i naivne te pokvarene kurve kad im
tako malo treba da polude za nekim kretenom. da se ogradim, kazem ovo za ljude u prosjeku,
a cast iznimkama, makar ih je malo. svi smo mi gadovi kako god okrenes, iza toga stojim.
a u isti mah axe i zaraduje na tome... e to je genijalnost! kako reci ljudima da su kreteni i
jos debelo zaraditi na tome! pa cak i prikazati onog seljacinu bena afflecka kao primitivca
ovisnika o sexu i zaradit na tome... ajd, jest da je i ovaj pobrao pare, al svejedno...
zasto ja ne mogu tako... govoriti ljudima da su kreteni i brati novac s drveca k'o jabuke..
to bi bio moj posao iz snova... hm... s obzirom kako smo vrlo seksualan (citaj: perverzan)
narod, mozda da otvorim neku firmu koja ce nuditi usluge verbalnog sadizma i ponizavanja
pa da pristojno zaradim svoj kruh kad od fakulteta vec necu... kao sto sam vec u jednom
postu rekla, sex je najbolji posao i sve zene bi svakom tipu trebale naplacivati picku, jer
kad pogledas omjer ponude i potraznje... da ovi u vladi imaju iole pameti, legalizirali bi
prostituciju pa bismo mozda napokon smanjili nezaposlenost, a bome i vratili dobar dio
onog 28 milijardi eura gigantnog duga. imamo idealnu zemlju, al jebi ga kad je narod
glup. a i ono malo pametnih sto ima, pametno je pa zna da im se ne isplati nista pokusavati
uciniti jer sa idiotom ne bus dosao dalje od "u pravu si." i pokunjenog odlaska sto dalje...
veselo je veselo, selo moje maleno...


mudrost dana: za izudarana jaja najbolja je ledo francuska salata! 2 Komentara | Print | # | ^

04.05.2006. 20:40

anatomija no. 1

dakle... kao sto sam vec najavila, ucit cemo malo o zenskom tijelu koje je
po meni puno sofisticiranija igracka od muskog. tam nemas kaj za otkrit,
sam za navlacit i nikad nema iznenadenja. ajd, vecinom nema...

opis slike

dakle, zensko tijelo... uz svo duzno postovanje tipovima, ali iz opravdanih razloga su nas
od oduvijek uzimali kao muze, teme umjetnosti... kazem ja, zene su fizicki savrsenije.
em imamo sise, em imamo odvojene puteve kroz koje pisamo i kroz koje nas jebu
i radamo, em imamo sposobnost donosenja zivot na svijet, em mozemo drkat na bezbroj
nacina, em je vizualno ljepse i eroticnije od visuljka, ma u svakom
pogledu smo savrsenije osim u tome kaj se nemremo bilo gdje komforno
popisat i kaj krvarimo svaki mjesec i opasno je iznijeti trudnocu, no to
nas samo cini em hrabrijima, em dokazom da bolje podnosimo bol
od muskih. a najvece umijece je dovesti zenu do vrhunca... jos vece
ako oboje uistinu uzivaju... stoga... poceti cemo od pocetka...

USNE/USTA:


opis slike


Usne se sastoje od Gornje (Labium superiosis) i Donje (Labium inferiosis).
Sastoje se od 3-5 stanicnih slojeva za razliku od npr. lica koje sadrzi do 16 slojeva.
Zato su usne vrlo osjetljive. Takoder ne sadrze melanocit (pigment). Zbog brojnih
zivaca i misica koji prolaze licem, usne su vrlo osjetljive sto objasnjava njihovu
brojnu primjenu... Unos hrane, taktilni organ, artikulacija (govor), izrazi lica,
erogena zona... Ja cu naravno spojiti sve ovo u sluzbu zadnje primjene.

Usne su zabavne. Mekane su, mljackave, stravstvene, senzualne...
One odaju ako smo uzbudeni, nervozni, zeljni poljupca...
Lagano prelazenje prstima preko njih, lagan poljubac... uf...
Usne nisu otvor u psecu zdjelicu s vodom u kojoj se iz setnje
dotrcali zabalavljen pas pokusava nalokati vode. Jednog psa vec
imam (onog pravog), i ironije li, taj me nikad nije zabalavio!
Za razliku od tipova... Niste ni ribe da radite onaj pokret kada
se riba nagutava zraka ili pokusava uhvatiti nekakvu licinku ili
sto god vec one jedu... Usnama se treba posvetiti velika paznja,
nista nece zenu tako dobro ovlaziti kao poljupci i dodiri... Kada
se prvi puta idete ljubiti (u biti, ovo vrijedi za svaki put), nemojte
odmah navaliti jezikom, niti po usnama niti probijajuci se kroz njih
do jednjaka mlateci pritom jezik kao neprijatelja u ves masini kad
ukljucite centrifugu. Prvo se ljubite samo usnama, puni poljupci,
dodiri, lagano prelazite prstima po njima.. A onda tek malo kasnije
jezik... Usna supljina takoder ima mnogo zivaca, a tek jezik...
Vrelo okusa, osjeta, osjecaja... Uf... Kada se napokon probijete do
jezika, ponavljam, nemojte izvoditi centrifugu tj. bezglavo lamatanje
jezikom po ustima kao da trazite ostatke hrane jerbo niste jeli vec
3h... Neka to ima smisla, put, cilj, plan rada! I neka pojedinacan
poljubac traje dulje od 0,3sek... da zena popravo osjeti tvoje usne...
a valjda i ti njene?! Ljubite se punim poljupcima, a ne isprekidanim...
Hranite jedno drugo... Nema do cokoladnog poljupca... Okusi su
nesto fantasticno... Jedite jedno drugo! I ono najvaznije, slusajte
rijeci koje izadu iz usta, slusajte sto zena ima za reci (isto vrijedi i
za vas cure!).. Da li joj nesto ne pase, da li joj nesto vise pase..
Kazu da su usne tako primamljive i senzualne zato jer podsjecaju
u izgledu i osjetljivosti te "bubrenju" na one donje usne do kojih
bi muskarci najradije precacem... Naposlijetku, koji tip ne voli da
mu se dobro pusi? A od toga nista bez usana! A-a...
Usne/usta nas hrane, njima komuniciramo, u njima uzivamo...
Zasto ih onda tako zapostavljamo? Eh...

the kiss


3 Komentara | Print | # | ^

01.05.2006. 20:47

lekcija.uvod.

nisam feministica. majke mi, nisam. jedno su prava covjeka, prava zena, prava djece...
a nesto sasvim drugo feministice. barem feministice danasnjice. ne zaboravimo, idem
na filozofski, meku "intelektualaca" i "dusebriznika" te "aktivista". no ono u cemu sam
se neki dan nasla izvuklo je iz mene "ono zensko", onaj osjecaj kad gledam dokumentarac
o silovanju i mlacenju zena. neki dan sam osjetila to jace no ikad jer sam se nasla u
situaciji u kojoj sam u jednom trenu uistinu mislila da ce se to dogoditi meni. i zato,
sa svojim slabim iskustvom, ali velikom intuicijom i uhom,baljezgat cu malo o muskarcima i zenama,
ljudima, covjeku. jer tipovi uistinu moraju nauciti zensku anatomiju i prestati biti ili
pickice ili neandretalci, a zene moraju nauciti da "ne" uistinu cini puno te da prestanu
biti naporne. ovo je samo okvirno naravno. :) malo ozbiljnog osvrta, malo
sarkasticno-humornog i tako.. mozda netko nesto i nauci... i tako iducih par postova..

ucimo iz iskustva. svaki dogadaj bio on ruzan ili lijep uci nas necemu...
zene... "NE" uistinu moze pomoci... no stvar je u tome kako ga
izrecete... nemojte se bojati, tj. smanjite strah na sto manje, ako
ce vas ozlijediti, ozlijedit ce vas, nemate sto izgubiti. pogled i intonacija su kljucni.
ako osjeti strah kod vas, to ce mu samo dati dodatno zadovoljstvo.
jer, ako se dobro sjecam jednog dokumentarca, kod silovatelja u vecini
slucajeva nije stvar u seksualnom zadovoljstvo vec u nasilju, osveti zeni/ama, dominaciji.
jasno i glasno recite "NE", bez drhtaja, bez straha, cvrsto i odlucno, snazno, neodobravajuce.
u ocima neka vam bude pogled da shvacate da nemate sto za izgubiti, ili ce
vas ozlijediti ili nece. neka vam pogled odrazava ono "NE" koje ste izgovorile.
neka vase cijelo tijelo zraci sa "NE". ako pokusava leci na vas uz onu poznatu
"a hajde samo malo, bar ovako da se mazimo" odgurnite ga sto jace mozete
uz naravno jedan dobar "NE" (ajme, ovo mi pocinje liciti na oprine savjete
za kucanice,uzas..). trabunjam.. ne znam ja dijeliti savjete kako se obraniti
od nasrtljivog frenda,decka,kretena...no htjela bih staviti malu bubu opreza
u zenska uha (pa i muska, jer iako se to uopce ne spominje toga itekako
ima, i vise no sto mislimo!) jer i princ na bijelom konju moze ispasti bijeli
konj na princu.. ne ulijecite bezglavo u sex kao sto danas to sve vise
postaje moda, dajte se barem malo upoznajte, ime i prezime barem! ;P
i ako vam se to dogodi, znam da jedina rijec koja moze to koliko toliko
kvalitetno opisati jest "oskvrnuce" , no nemojte osjecati nista drugo osim
ponosa na samu sebe i vlastitu snagu te sazalijenja za tu jadnu dusu koja
je u stanju uciniti takvo sto jer dobar dio napadaca je i sam u jednom trenutku
bio zrtvom. najvise kako ga mozete povrijediti jest imati razumijevanja cak i kada
se nema sto razumijeti. oskvrnuto vam je tijelo, ne dajte da vam oskvrne i duh.
4 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

nja...neuroticnosti,bezumnosti,
ma...sve i svasta.. :)))

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Counter
Counter

copyright©2005.-2006. molly daze

I want your hair to cover me with
maps of new places. So that
everywhere I go will be as
beautiful as your hair.

~ Richard Brautigan



Eels - It's a motherfucker

it's a motherfucker
being here without you
thinking 'bout the good times
thinking 'bout the bad
and i won't ever be the same

it's a motherfucker
getting through a sunday
talking to the walls
just me again
but i won't ever be the same
i won't ever be the same

it's a motherfucker
how much i understand
the feeling that you need someone
to take you by the hand
and you won't ever be the same
you won't ever be the same

Zahvale