| rujan, 2011 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (8)
Rujan 2011 (10)
Ili vatra.
Ni u kojem slučaju nije bilo namjerno.
Oho, vidi Box2. Dosadno mi je.
Volim se preseravati i misliti da je meni najgore.
Ne volim ljude koji se preseravaju i misle da je njima najgore.
Uopće se ne računa ako nitko drugi ne zna.
Uvijek su mi zadaćnice bile prekratke, ali volim kvizove.
U slobodno vrijeme brojim slogove.
11
moljci su ga pojeli
Krećemo za dvadeset minuta.
- 21:45 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
Voljela bih se vratiti u svoj mali tinejdžerski život, kada je sve izgledalo normalno i kada sam uspijevala ispuniti sve što se od mene očekivalo. Sada previše razmišljam, ali nikako da smislim nešto konkretno. Ne znam točno što pokušavam. Možda imam neki poremećaj. |
Pročitajte ovaj post.
- 22:23 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
|
Bolji je nego što je trebao biti. Trebale su biti psovke i plakanje. |
Ne želim s njima.
- 13:17 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Javi se, moram ti nešto reći. "Možda još nije kasno", ili "sve će biti u redu", ili "jebeš to, idemo na pivo." Javi se, možemo zajedno pobjeći od dosadnih ljudi, i možemo upoznati nove, i lagati da se zovemo Marideni i Didona. Vjerojatno će ostati na propuštenom pozivu. To najmanje volim. |
Ima ljudi koji zapravo žele razgovarati s tobom. Ne znam gdje su. Kako bih ja to znala? Pitaj na referadi.
- 22:30 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Spremna sam. Evo... sad! Hm? Zašto se ništa ne događa? Prespor si, svemire, a to je dosadno. |
What is really wrong no one dares to say
- 19:29 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Kada sve na svijetu odjednom postane najgore i kada se sve ruši, a ja samo želim pobjeći, ti se odjednom pojaviš. Nazoveš, i slušaš moju bespomoćnost, i onda u nekoliko rečenica riješiš sav onaj kaos, a ja ne znam kako da ti zahvalim. Pitam te kako svi oni ljudi koji te ne poznaju uopće preživljavaju bez tebe, a ti mi kažeš da pretjerujem. Vjerojatno odmahuješ rukom. Dugujem ti zagrljaj. I sve. |
Ispričavam se.
- 22:10 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Loša rasvjeta, krivo agregatno stanje. Ne mogu još jednom prolaziti sve to. Ne mogu, makni se. Ne znam zašto imam potrebu pisati postove o ovome ili o bilo čemu. Svi su isti. Ne znam ni zašto bi to netko čitao. Idem spavati ili gledati film ili čitati forume o zdravlju i psihologiji. O modi. Jebeš ovo. |
Znak. Evo ga.
- 18:08 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Danas je takav dan. Evo sad ću, evo sad ću. "Dođi kod mene." Ne mogu, imam nešto... radim... učim nešto. "Možemo zajedno." Pijane tinejdžerice plaču. Moraju doma, zakasnit će. Padaju i plaču, jedna se smije. Ta se zaljubila u pijanog tinejdžera. Vidi ih, kako su glupi. A pogledaj nas. Razlika je. Vidiš? Koliko još stvari moramo podijeliti s ljudima koji nisu važni? Da ih barem mogu sami uzeti. Ne znam što je, valjda samo trenutak. Jedan od tih mojih trenutaka. |
"Daj makni se s tim rebrima!"
- 22:23 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
Dođi sa mnom, valjat ćemo se od smijeha i pričati o vremenu i o tome kako je sve glupo jer svi su nezanimljivi. I ta upoznavanja s ljudima koji zvuče kao da provode anketu, i skakanje s teme na temu. Dođi, slikat ćemo se ispred šanka i onda ispod. Pusti njih, ionako ne razumiju. |
Dan prvi
- 16:30 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
Dana prvoga vremena je bilo premalo, uvjeti su bili nepovoljni, slova su tvorila krive riječi. Na kavi su imena prepričavala doživljaje, a na putu do doma brojevi su zapinjali i padali. Ništa nije bilo po planu i razmišljam o reklamaciji. |
Njušim jesen. (Najvažnije stvari na svijetu.)
- 15:00 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Dragi dnevniče, jučer sam isprobavala zimsku odjeću. Dragi dnevniče, danas je sve bolje. Dragi dnevniče, od sutra počinjem učiti. Dragi dnevniče, sjeti me se ako prođeš pokraj moje ulice. Pa se javi za kavu. (Neću biti dosadna, obećajem.) |
