utorak, 14.02.2017.
Ljubav te čeka doma
Prvo što sam zamjetila drugačije u njegovoj sobi bio je buket. Mali aražman sa žutom ružom. Okolo ruže stisnuti mali bijeli cvijetići, a sve zajedno umotano u ukrasni, žuti papir.
- Ovo je za tebe. - pružio mi buket - Nisam te htio uvrijediti
Ganula me ta lijepa gesta i prije nego što je vidio suze, čvrsto sam ga zagrlila.
- Hvala ti. Nisi trebao. -
- Zašto plaćeš? - upita me
- Zbog sreće - rekla sam i nastavila ga grliti.
Ostatak večeri proveli smo razgovarajući o svemu po malo, sve dalje ga je sve više zanimalo na čemu smo nas dvoje.
- Zašto baš ja? Zar ne vidiš koliko problema imam kod kuće? Bolje da si nađeš neku drugu - odgovorila sam mu na kraju.
- Ne zanimaju me druge. - rekao je. - Sve koje sam do sad upoznao glavna tema su im bile odjeća i cipele, šminka te su u prvi plan stavljale sebe. Ti nisi takva. I to me privuklo k tebi. Jednostavna si i normalna.
- Normalna i sa svim ovim što znaš o meni? - nasmiješila sam se zbog njegovog izbora riječi.
- Da. Meni treba netko na koga mogu računati i tko me neće prvom prilikom ostaviti. - skrenuo je pogled na TV
Nastupila je tišina, vidjelo se da još pati, da ga je povrijedila. Znam da sad to zvuči ludo i glupo ali koliko god je bio jak i muškarac, vidjelo se da ga je slomila totalno. Zato se i nije htio vezati za nikog 2 godine, zato je bio sam i nije dopustio nikom u svoje misli i srce.
Naslonila sam glavu na njegovo rame, a on me još više stisnuo k sebi.
Mislim da je to bio moj pristanak i da sam se tad prepustila njemu.
Poljubio me nježno. Milovao vrat. Ruka mu je klizila niz moje tijelo.
- Dođi - šapnuo mi, polegnuo me na krevet i navukao prekrivač preko nas.
U tom trenu sam se nasmijala - Što radiš? - progovorila sam kroz smjeh.
- Hoću te sakriti, da budeš moja mala tajna. - rekao je ozbiljno ali je kroz par trenutaka prasnuo u smjeh.
- Sutra opet putovanje, nema me 2 tjedna. - rekao mi je tužno
- Budemo se čuli svaki dan - rekla sam da ga oraspoložim a i samoj mi je bilo teško.
- Bude sve ok dok me nebude? - upitao me
- Bude. - odgovorila sam. Već je bilo dosta kasno. Na TV-u ništa. Nervozno je tipkao po daljinskom nebi li našao što god za gledanje. Kako bi još malo bili skupa prije nego me odveze kući.
U to vrijeme taman se " stvarao" novi program. DomaTv. Nijhova reklama je bila stihovi jedne ljubavne pjesme od Nine Badrić.
To je bio znak.
Ljubav te čeka doma. d
- 07:31 -
