ponedjeljak, 13.02.2017.
Čekam te na starom mjestu, tamo gdje ljubav počinje...
- Kaj radiš? - stiže mi pruka na mob nakon više od tjedan dana.
To je bio on. Nisam mu mogla prva poslati poruku, makar mi je nedostajalo naše dopisivanje. Mislila sam cijelo vrijeme na njega, njegov pogled, osmijeh i poljupce.
R. je 7 godina stariji od mene. Rekao mi je jednom prilikom: Godine nisu važne, važno je ono što je u gavi.
Hodao je s jednom curom 6 godina. Upoznali su se još u srednjoj školi. Nakon što je završila srednju doselila se kod njega. Upisala faks. Mislila je samo na sebe, njezini novci bili su samo njezini, a njegove su trošili za život. Kontrolirala ga, zvala, pratila dok bih nekud išao, optuživala ga da ju vara. A on se sve više udaljavao od nje. Bio mu je žao prekinuti tu vezu sve dok nije saznao da ga vara. Varala ga je na poslu s dostavljačem, na faksu s nekim električarem. Otjerao ju je iz kuće, rekao da je gotovo i da pokupi sve svoje stvari i otiđe. Da je više neće vidjeti. Njezini roditelji, pošto su dugo bili skupa, došli su spasiti "stvar", moliti da primi njihovu kćer natrag. Taj dan ga nije bilo kod kuće a njegov otac je rekao: Ako je moj sin tako odlučio, ja tu više ništa ne mogu.
Od onda je izgubio vjeru u žene. Mislio je da su sve iste. Od tad nije imao nikoga. Sve dok nije igrom slučaja na facebook-u vidio moju sliku pod ljudi koje možda poznaješ. I klik. Dodao me. Poslao poruku i počelo dopisivanje.
Oper smo se dogovorili da se nađemo.
Ovaj put C i ja nismo skupa. Rekla sam mu da trebam vremena. Da tako ne mogu da je veza između nas gotova. Moram biti sama i razmisliti o svemu.
- To je zbog njega? - upitao me razočarano
- Nije zbog njega, treba mi vremena. Ne mogu više ovako. - pokušala sam smiriti stvari
- Zašto mi to radiš? Znaš da ne mogu bez tebe. Ti si mi sve.
- Moram razmisliti o svemu, a do toga bolje da se ne viđamo jedno vrijeme. -rekla sam i skrenula pogled
- Zbog njega je. Znao sam! - viknuo je bijesno
- Ne krivi njega što nam neide.- završila sam i otišla kući
Hodam niz ulicu. On me čeka na dogovorenom mjestu.
Sjedam u auto. Htio me je poljubiti, ali sam se izmaknula tako da me poljubio u obraz.
- Dobro. Kako hoćeš, može i tako. - rekao je kroz smješak, upalio auto i krenuo.
- Možda bolje da krenemo iz početka - rekla sam.
Sjeli smo za stol. Naručili piće i razgovarali.
Rekao mi je kako je bio na terenu u Osijeku i da se nije mogao javljati kroz facebook i da je tek kada je došao kući shvatio da sam ga vjerojatno zblokirala jer sam odjednom "nestala" s facebooka.
- Nisam ja kriva - promrmljala sam - Dodat ću te ponovo! - Rekla sam glasnije
- Ne znam da li ću te prihvatiti. Ne mogu podnjeti još jedan odjeb. - nasmješio se i namignuo.
Odjednom i je postalo neugodno. Misli na to. Na zadnji put. Skrenula sam pogled, a on me i dalje gleda. Osjećam to.
Spušta ruku na moju - Šalim se, ma prihvatit ću te. Tko bi odbio takvu curu.
Bilo mi je još bolje neugodno, obrazi su mi se zacrvenili.
Valjda je vidio koliko mi je neugodno pa reće: - Dođi, idemo na neko mirnije mjesto.
- 20:21 -
