petak, 10.02.2017.
Prva ljubav
Bilo je to prije deset godina.
Škola je govova, a ljetni praznici su tek počeli.
Svako popodne družili smo se na igralištu kod škole.
Tonka, s kojom sam se tad družila, svaki dan me nagovarala da idemo kod škole da ga vidi. Bila je zaljubljena u dečka koji je dolazio tamo.Nije mogla doći tamo sama, bilo bi preočito. Ovako dok smo došle zajedno izgledalo je da su dvije prijateljice išle u šetnju pa su usput stale kod škole da malo odmore noge i da popričaju na klupi. Bar smo mi tako mislile.
Oni su znali da dolazimo "zbog njih". Da se želimo s njima družiti.
U toj ekipi bilo je par dečki, većina razgovora vodili su oko motora.
Tonka i Ivan su se sprijateljili, mogu reći da su počeli hodati. I sve ćešće ubro nakon što smo došle, ona bi s njim otišla na vožnju motorom kako bi bili sami a ja sam ostala s ostatkom ekipe. Dečki su bili ok, bilo je tu ponekog uleta ili komplimenta, pričanja o svemu.
Jedne večeri Tonka otišla na vožnju, a već je bilo kasno i odlučila sam sama otići doma. Ponudio se da me doprati do doma. On nije imao "jaki" motor nego skuter i znao je doći dosta kasnije navećer kada je išao sa skejt parka. Ali tu većer bio je pješice.
Drugi dan mi dolazi poruka na mob: - Dolaziš gore?
-Tko je to? -nisam znala da netko od njih ima moj broj.
-Cartman -odgovori
To je bio on. Tako su ga zvali, po onom liku iz onog šašavog crtića.
Sve dalje počeli smo se sve češće dopisivati, nalazili smo se negdje gdje nas nitko nije mogao vidjeti. Meni je tako odgovaralo, a njemu? jednostavno mu je bilo svejedno.
C. je bio vrlo iskrena osoba, pravi materijal za prijatelja, bez obzira što je bio " zaljubljen" u skejtanje i računala, s njim nikad nije bilo dosadno i moglo se razgovarati baš o svemu. Imao je dugu smeđu kosu i bio je punašniji. Ali to mu nikad nije smetalo, naprotiv znao je sam o sebi i svojoj težini nizati šale. A meni? Meni je u početku bilo neugodno jer ako bi nas i ponekad vidli skupa, odmah bih me zezali što radim s debelim. Zato smo se i nalazili možda pola godine da nitko ne zna. Mislim da je i znao što me mući jer od kad smo se počeli družiti on je počeo sve češće trčati, pazio je što jede, da ne jede iza 7 navećer...odlučio je smršaviti.
Meni je bilo sve teže. Imala sam potrebu nekom reći da imam dečka ali bilo me sram. ( sad dok ovo pišem, vidim koliko sam bila glupa i površna ali bila sam jako nesigurna djevojka i stalno sam mislila što budu dr. rekli)
Ostavila sam ga. Govorila sam neki glupi razlog. Napravila svađu zbog gluposti da mi da povod da ga ostavim.
Poslije svađe nismo se čuli neko vrijeme. Nakon nekoliko mjeseci javi se on meni da mi je snimil CD koji sam ga zamolila još dok smo bili skupa. Htio je da se nađemo kao i prije da mi da CD-a.
Bilo je kasno navećer. Krenula sam pješice prema "našem" mjestu gdje smo se prije nalazili. U susret mi dolazi netko. Vidim samo siluetu u mraku. Tko se šeće tako kasno ovim putem koji je slijepa ulica. To je bio prećac do škole, inaće slijepa ulica za aute, ali pješaci su imali put po kojem se može doći do škole.
To je on...shvatila sam tek kada je došao do ulične lampe koja je osvjetljavala put. Ali bio je nekako mršaviji, ošišao je kosu skroz na kratko. Promjenio je čak i način odjevanja. Uže hlaće. Zbog frizure više su mu se isticale plave oći i osmjeh. Bio je nekako zgodan. Srce mi se steglo. Ja sam ga ostavila, a on se zbog mene promjenio jer je znao što mi smeta.
Nakon toga dana počeli smo se opet nalaziti. Ali više ne u tajnosti.
- 07:53 -
