Dolaze blagdani, Bozic je pred vratima.
Veselje je u nekim drugim ljudima,
Prije ne tako davno zimi je zimilo,
A za Bozic se veselilo. Sada niti zime, niti snjega ni veselja.
Mozda sam u krivu. Trebao bi se veselit, barem sam živ i zdrav i nisam gladan.
Al niti je veselje imati, niti je veselje slaviti i bor kititi. To je nesto izvan tjelesno, radost zivota i blagdana. Radost kad te djeca i zena vole.
Kad se sin veseli i malom poklonu ispod bora, kad zena shvaća zasto nemamo, zasto nam nije bolje, jer bolje nije u svemu, ono najbolje je u tebi i u ljudima. Lakse je slaviti kada imaš da kupujes,
i najevće poklone primaš, ali kako da se i taj raduje kad ima sve i zadovoljit ga neće nista.
Zato pronalazimo sebe i tražimo smisao, a trebamo ljubav i pažnju, a uvijek željni pravednosti želimo ispraviti stvari. Al netreba ispravljat druge, već sebe. Krenuvši od sebe i svijet će postat bolji...

Oznake: Božić pred nama

Rođen u bivšem "sistemu", kao djete bratstva i jedinstva, ali već pri zalasku države čija je sudbina bila predodređena na njenom početku. Začeta u krvi nestala u boju kao da nikad nije postojala. Temelji Yugoslavenskog jedinstva na jednakosti u kojoj su jednaki krojili sudbinu ovih manje jednaki nije bio održiv. Balkanska mržnja među narodima i narodnostima vjerama i nacijama, velikim i malih rastavila nas je i pokidala na djelove. Svojim hrabrim korakom naše male Hrvatske da se odcjepimo od sfrj odlučili smo sami sebi krojiti sudbinu nakon 1000 godina robovanja raznim savezima.iako je Srbija imala drugačije planove koji se na sreću ili ti hrabrost naših boraca i sposobnost našeg vodstva nisu ostvarile. Mislili smo ili sam barem ja mislio da če to biti kraj našeg ropstva, ali robovi su ostali isti a vladari se samo mjenjaju. Nova država je stvorena, a 1995 i oslobođena te mirnom reintegracijom postaje cjelovita. Bilo je to vrjeme zamaha, punog nacinalnog naboja, bilo je to vrjeme kad sam bio ponosan da sam Hrvat posebice 1998 tjekom svjetskog prvenstva u Francuskoj. Ali dok smo se mi veselili Hrvatsku su prodavali. Tzv poduzeća koja su bila ostavština SFRJ i u kojima su radili moji starci počela su se raspadat kao kule od karata. Radnički narod je ostajao bez radnih mjesta. Da li nije bilo posla? Da li nije bilo tržišta? Bilo je svega, ali nije bilo volje da radna klasa opstane, a ni interesa određenih pojedinaca. Zašto bih ja koji sam dobio poduzeće u vlasništvo za 1kn, a čij osnovni kapital vrjedi milione maraka radio, ako mogu da izvučem novac iz njega i dovedem ga u stečaj bez rada, jer ja koji se nisam borio za tu Hrvatsku nije me briga za radna mjesta i tisuće gladnih obitelji već za svoju guzicu i moje najmilije. Te tvornice koje su bile vlasništvo svih nas stavljene u ruke pojedinaca da se okoriste, vjerovatno "VELIKIH HRVATA" i domoljuba. Ujedno to je bio i interes stranog kapitala kojem je u interesu da mi što manje proizvodimo da bi mogli što više uvoziti.U samom začetku države rješili smo se teške industrije koja je i danas oslonac nekim visoko razvijeni zemljama kao Njemačka. Zatim smo krenuli na uništenje prihoda s kojim bih mogli živjet kao bubreg u loju, ako mislite da je to turizam ili poljuprivreda varate se, to je sića. Pravi novac koji okreće svijet je u bankarskom sektoru koji smo predali u strane ruke, ali prije toga smo ga rješili dugova. Banke koje inaće u večini slučajeva nemogu propast kod nas su naravno propale zbog istih onih pojedinaca "VELIKIH HRVATA" i domoljuba. Zašto da imamo svoje banke i zarađujemo miljarde kad to može Austrijanac i ostali. Zašto da budemo sami sebi gazde kad možemo biti robovi. Zašto se več dvadeset godina pravimo slijepi i okrečemo glavu. To i ja sam sebe pitam. zato što smo u strahu za sebe i svoju obitelj i sve trpimo samo da nitko nas ne dira te se zadovoljamo mrvicama. Nije problem što je jedan Sanader prisvojio 20 30 ili više miliona eura već što je državu oštetio za tko zna koliko milijardi eura. Do nedavno u ovoj zemlji punoj demokracije i slobode jednakosti i prava mogao otvoriti svoju firmu i radit što me se prohtje, (neplačati radnicima plaću, porez, ostat u dugu) dovest ju u stečaj te zatvorit, a da ja kao fizička osoba nisam ništa dužan već moja firma kao pravna osoba iako sam ja jedini bio odgovoran za njeno poslovanje. Zatim otvaram novu firmu i krećem od nule. Da li ste vi mogli tri mjeseca da neplatite Hep-u korištenje električne struje brz posljedica? Danas sam samo provirio u crnu jamu kojoj se ne nadzire kraj......