Dolaze blagdani, Bozic je pred vratima.
Veselje je u nekim drugim ljudima,
Prije ne tako davno zimi je zimilo,
A za Bozic se veselilo. Sada niti zime, niti snjega ni veselja.
Mozda sam u krivu. Trebao bi se veselit, barem sam živ i zdrav i nisam gladan.
Al niti je veselje imati, niti je veselje slaviti i bor kititi. To je nesto izvan tjelesno, radost zivota i blagdana. Radost kad te djeca i zena vole.
Kad se sin veseli i malom poklonu ispod bora, kad zena shvaća zasto nemamo, zasto nam nije bolje, jer bolje nije u svemu, ono najbolje je u tebi i u ljudima. Lakse je slaviti kada imaš da kupujes,
i najevće poklone primaš, ali kako da se i taj raduje kad ima sve i zadovoljit ga neće nista.
Zato pronalazimo sebe i tražimo smisao, a trebamo ljubav i pažnju, a uvijek željni pravednosti želimo ispraviti stvari. Al netreba ispravljat druge, već sebe. Krenuvši od sebe i svijet će postat bolji...
Post je objavljen 19.12.2014. u 22:38 sati.