Noćas si tako
i nježan i mio
ko pjesnik kad želi
reći što bi htio
Večeras ti samo
želim reći jasno
da za pravu ljubav
nije nikad kasno
Večeras te molim
da mi vratiš osmjeh
i da shvatiš da ljubav
naša nije grijeh
|
Vjerujem ti kad i kažeš
...da me voliš
i tog trena ja sam svjestan
........da se bojiš
jer ti si spremna koliko si jaka
....da sklopiš ruke i za mene moliš
TI pružaš sve a meni je malo
...više mi daj ako možeš
možda mi nije više ni stalo
al ti pokušaj ako hočeš
Ne plači ti si mnogo dala
al ja sam čovjek kome sve je malo
nakon svega ja ti kažem ''hvala''
sve ostalo u vodu je palo
|
Osjetiš li i ti kao ja
kako ljubav počinje da vene
polako smo dospjeli do dna
al vjeruj da nije do mene
Prazan pogled i grube riječi
to je ono što najviše boli
ja ti nemam ništa više reći
osim srce još uvjek da voli
Nisi svjestan koliko me vrijeđaš
dok u piću tražiš spas
gorak je ovaj život
srušilo se nebo na nas...
|
Posljednje što poželih tebi
to je da uzme te on
zažalih kad čuo sam negdje
da sa njim si stvorila dom
Ti povrijedi samu sebe
znaš da sreća nije sa njim
jer voljela ti si mene
a ja bez tebe kako da živim...
Uzalud nastojim razumjet te
zbog tebe sam išao na daleki put
da mogu nam napravit život ljepši
a ti si me okrutno bacila u kut...
|
Stvarno je čudno osječat to
taj nemir i trepet u zraku
al ostajem još samo malo
u tihom nečujnom sumraku
Stavljaš ruku na moj dlan
a trepet postaje još jači i jači
shvaćm da stvarnost postaje san
i zato srce više ne plači...
Desi se čudo ja drhtim sva
otvori se nebi i čežnja ta
želim ti samo sreću i san
i tvoju ruku uz moj dlan...
|
Budi me još jedno sumorno jutro
ja gledam na sa i trljam oči
samnom se budi i moja sjeta
i pitam se kuda danas ču poći
Sjeta me tjera na poznata mjesta
razum govori nemoj iči
dok umivam pospano lice
shvaćam polako kraj toj priči
Podne je a sjeta me vraća
tada sam upoznao nju
a razum opet mi kaže
zaboravi ženu tu...
|
Ne varaj me jer nemožeš to
i pazi mogla bi izazvati zlo
ja nisam od juče prošao sam sve
budi ko prije jer...trebam te
Ne misli da lud sam varaš se
jer mogla bi srušit naše sne
ja sam nevin to obro znaš
mogla bi makar to da priznaš
Promisli dobro i stani u kut
možda nam tako produžiš put
i vidjet češ možda nam krene
u ljubavi našoj koja vene...
|
ponekad pomislim dosta je bilo
mnogi neznaju ni šta se zbilo
no reći vam moram sad
jer saznali bi kad-tad..
Volio sam lijepu al suviše mladu
al znao sam da mnogi to mi ne dadu
i dok čekam zrelost njenu
ja izgubi ženu voljenu...
Znam da moram prestati sada
jer to mi zadaje mnogo jada
prestati sada sa patnjama tim
al kako bez nje sada da živim
Lijepo je onom što uze mi nju
on sada ima njenu ljubav svu
u njemu se vječna radost budi
i nije ga briga šta misle ljudi...
|
A dokle se mora toliko patit
zbog svega onog što pogodi mene
nemir se uvjek mora vratit
zbog ljubavi moje promašene
Patim i šutim al dokle tako
zar toliko ti povrijedi mene
moram ti priznat nije mi lako
zbog ljubavi tvoje što polako vene
Moram progutat sav svoj jad
jednako krenuti sa životom dalje
i moram zaboravit ovaj pad
i manje patit...tako je bolje
|
Digni ruke i pjevaj za sreću
možda češ moći dođi do nje
jer kako kažu ljudi stari
ona je u životu sve
Jer srećom se možeš poslužiti
jedino onda kad ona je tu
a kad je nema tužno je sve
digni ruke i pjevaj za nju
Moliti nemoj jer neče doć
ni klečati nemoj stare su fraze
zapjevaj samo i ona je tu
s njom češ izbječi mnoge poraze
|
Prolaze ljudi...gledam kroz njih
prolazi ona...okrečem se
idem za njom...drhtim
jer shvatila je na tren...ja se plašim
Plašim se priči a želim to
no ona ide k meni...vidjeh je
pita što želim...rekoh joj sve
da meni meni života bez nje
da volim je ludo i beskrajno
a ona če meni nehajno
....VOLIM TE!!!
|
Dok gledam kroz prozirna jutra
neki ljudi nekamo žure
dali če doći do kraja puta
dok uporno prolaze im ure
A dokle vodi ta žurba kleta
dal možda osječaju to
možda če ona nekog čovjeka
otjerat u sigurno zlo
No ne misle ono tako...šteta!
i žure dalje ka cilju svom
kuda ih vodi ta sudba prokleta
dali če itko pronači dom
Žurba za žurbom tako je to
možda ne vide da moglo je bolje
većina če zbog tog pasti na tlo
jer život je samo široko polje...
|
I dok traje ova uboga borba sa sudbinom
i otimanje od nje same
ja neču oprostit se sa dušom
još makar dok zora ne svane
Imam mnogo još toga reći
a tek koliko toga prešutit
no znam da mnogi če možda
zbog toga se jako ljutit...
Još koji trenutak na svijetu tom
pomišljam po ko zna koji put
možda je to samo ružan san
možda sam stvarno zbijen u kut
Na moje če riječi prašina leći
i mnogi ljudi zaboravit če to
što moja malenkost znala je reči
sve je bilo porazno i zlo...
|
Korak po korak sa torbom u ruci
za sebe tražim novi put
od bola i tuge suza zapeče
dok hodam umoran i ljut
Bježim od sebe i svog života
zbog jedne žene propade mi sve
nije baš dugo trajala ljepota
uništih sebe zbog žene te
Jesi li vrijedna sveg što sam prošao
al priznajem da volim te
prosjak zbog tebe sam postao
samo me ostavi molim te...
|
Rekli su mi da si sretna žena
i da sa njim imaš skoro sve
jel te veže barem uspomena
na naše davne sne...
Crna ženo jel imaš sudbu tešku
reci meni možda ljudi lažu
jednom rječju bi ispravio grešku
jer nevjerujem šta mi oni kažu...
Samo tebe ja ču uvjek volit
i sa tobom tražit put u sreći
ako odem nemoj sue kriti
...to su bile tvoje zadnje riječi
|
Nije nam bilo suđeno
da se i dalje volimo
neprestalno gubimo
ono što želimo
A želja smo ja i ti
i stidna zvijezda ispod oblaka
kunem se da neču voljeti
i da ču ostati hrabra i jaka
nije nas dotakla božija ruka
a baš smo se voljeli
i niko neče shvatiti
zašto smo se rastali...
|