Budi me još jedno sumorno jutro
ja gledam na sa i trljam oči
samnom se budi i moja sjeta
i pitam se kuda danas ču poći
Sjeta me tjera na poznata mjesta
razum govori nemoj iči
dok umivam pospano lice
shvaćam polako kraj toj priči
Podne je a sjeta me vraća
tada sam upoznao nju
a razum opet mi kaže
zaboravi ženu tu...
Post je objavljen 16.04.2011. u 18:09 sati.