Zašto osjećam ovaj nemir u duši
al nemir što opija...a ne što guši
zašto kolaš kroz moje vene
zašto postaješ dio mene???
Ipak dižem glavu ka nebu
i kažem bogu ...hvala na svemu
hvala što na put stavljaš ga moj
jer spremna sam život...dati mu svoj
Mislim pomalo da se ovoga i bojim
jer čuješ li čovječe...'pa ja te volim'
ja žena sam koja ljubav zna dati
al malo se plašim... to molim te shvati
Shvati da drhtim od tvoga glasa
tu sam za tebe i nema mi spasa
neznam dal živim u snu... il javi
hvala ti za sve...Anđele moj mali:)))
|
Jutro kad otvorim oči
i shvatim da sam osuđena na život
...bez tvoje sebičnosti
...osjetim bol...prazninu
Kako je moguće toliko davat sebe
a dobit samo kritiziranje i prijezir
...zbog ljubavi koju nesebično pružam
...poklanjam ti svoj ponos...
I tako razguljene duše priznajem
da si u meni već jedan vijek
a ti...neznaš ništa reći
...jer imaš svoj svijet...svoj princip
Briga te za moju bol
okrutnost te uzela u svoj svijet
i kažeš mi DOKLE OVAKO
a ne čitaš odgovor u očima...
Da ovo je pisano samo za tebe
ti to znaš al tjeraš me u kut
jer teorija o ljubavi koju ti poznaješ
...nije za sanjare poput mene
Kažeš da nismo cjelina...ni veličina
a šta smo onda???
jesmo li zalutali u svemiru egoizma
i izgubili onu čarobnu nit
ili ostajemo dosljedni svojoj posebnošću?
Zar se može manje volit srećo
zbog okova koji me vežu
čisto je srce i nema ograničenja
nema prevare ni poniženja
|