Duboko u sebi sakrila sam boli
nostalgiju za rođenim gradom
mogu reći da me život voli
al ipak suzu pustila sam kradom...
Ma nigdje ne grije sunce tako jako
jer kiša kad pada za trenutak prođe
i može mi reći da lažem baš svako
al vareš zagrli svakog ko mu dođe...
Ničija usta ne ostaju gladna
jer ljudi su puni duše i miline
i toliko patim i toliko sam jadna
u svijetu gdje nema vareške topline...
O! kako vratit vrijeme osamdeset i neke
i vratit stare prijatelje moje
šetat kraj male stavnje rijeke
i otić u klare,na staro mjesto svoje...
Teška je suza kad uhvati tuga
kad krene niz obraz pa padne na dlan
kad nemaš kraj sebe ni brata ni druga
kad hodaš bez cilja...umoran i sam..
Puštam dušu na ovaj list
jer nije ovo ni pjesm ni stih
ovo je vapaj za rođenim gradom
i opet mi suza pobježe kradom...
VOLIM TE GRADE I VOLIT ĆU TE VJEČNO
I MOLIM TE ČUVAJ JEDNO MJESTO ZA MENE
...JEDNOG DANA VRATIT ČU SE
A TI ME UGRIJ SVOJOM TOPLINOM...
|