Budi se proljeće u mom oku
a ti odlaziš s prvom zorom
bio si svjetlost u procvalom životu
bio si ponos pomješan s bolom
I neka me nikad niko ne pita
prohujali vihor što nosi sa sobom
prazan dom i tjelo što skita
užegli plamen i bol za tobom
I neka mi duša pronađe mir
ja više bola podnijeti neću
postat ću oblak postat ću svemir
postat ću prosjak što traži sreću.
|