U petak smo imali koncert. Hoko je imao i ispit te je na generalnu probu dosao kasnije, a ja sam od pocetka bila hiperaktivana. Speglala sam svoje, a zatim i deckima. Osjecala sam se kao djecak u pjesmici Nosim sve torbe a nisam magarac. Sve sam speglala kako bih speglala i samo jedan Hokov komad odjece.
Koncert je prosao dobro. Pa raslagivanje, pizza, slaganje za iduci koncert. Sve standardno.
A onda je Hoko krenuo, prisao mi je i pitao sto pijem. Kako sam imala samo praznu casu od vode rekla sam nista. Ponovo me pitao sto pijem, i frendica i ja smo tada vec u zafrkanciji rekle, cak u isti glas, sto donese. Samo me je pogledao, lagano razocaran mojim odgovorom. Tada sam mu uzela casu iz ruke, otpila malo (bila je crna bevanda) i rekla: isto sto i on. Okrenuo se i dodao mi vec pripremljenu bevanu. Kucnuli smo se i nastavili pricati u troje. Bilo je jako ugodno. Tada su me pozvali na slaganje a drustvo je izaslo van. Kad sam se vratila nisam odmah krenula prema Hoku. Malo sam popricala s drugima a kad su mi bas svi dosadili izasla sam van. Ulovio mi je pogled, prisla sam mu, i kako nije bilo mjesta za sjesti sjela sam mu na koljeno. Obuhvatio me je oko struka i polozio dlan na moje bedro. Nastavili smo komunikaciju s drugima kao da se medusobno ne osjecamo. Malo smo plesali, malo se zafrkavali i vrijeme je prolazilo. Prokomentirao je moju poruku kako sam indirektno rekla da ga ne zelim, sto sam mu odmah iznegirala. Pred kraj primio se je ciscenja, pobacati case, pomesti..... Pridruzila sam u se (kao i drugi) Kad mu je bilo dosta, prisao mi je s leda i rekao da ce on sada krenuti pa ako zelim da me odprati. Odmah sam sve ostavila i krenula doma. Bila sam s bicom.
Izasli smo odvojeno, on je oblacio majicu ispred vrata i tako me cekao. Krenuo je po stepenicama. Malo me iznenadio, i kad sam rekla sa idemo po cesti inzistiro je da idemo ondje. Pristala sam. Sutjeli smo, i kad smo dosli do prvog ugla prisao mi je i poljubio me. Kako smo se nasli na nizbrdici morala sam paziti i na bic. Ali brzo smo culi drustvo iza nas. Krenuli smo dalje kao da se nista nije dogodilo. Kad smo se njih rijesili iza leda ponovo smo stali. Ponovo me je poljubio. I tako smo se ljubili dok ponovo nismo culi drugu grupu nasih. Nisam sigurna jesu li sto vidjeli ili su komentari bili u prazno no u svakom slucaju smetali su nam. I njih smo se rijesili. tada smo zasli u slijepi ulicu (za automobile) bez tramvaja. Tu je postavio nogicu na mom bicu i ponovo me poljubio. Ne znam koliko smo se ljubili i mazili, ljudi su prolazili pored nas, polagano se razdanjivalo. Krenuli smo dalje. Primila sam ga za ruku, ali to mi je bilo nekako previse razigrano, tako da sam ga na kraju primila pod ruku. A on ju je uzeo svojom lijevom i drzao je. Ponovo me je pozvao k sebi, rekla sam ne. Pitala smo ga o razlozima zbog kojih on ne ce u Francusku, razlozi su mu na mjesto i potpuno ih razumijem. Tu vecer (jutro) cula sam toliko komplimenata (tako rijecitih) da sumljam da ih netko moze nadmasiti. Govorio je o mom tjelu, kako je savrseno. Nije misicima formirano do kraja pa ne izgledam kao musko, niti imam ona mekana zenska zaobljenja. Vec je bas onoliko svega koliko treba. Pricao mi je kako se prirodno osjeca uz mene. Da ga poticem na filozofiranje, (iako to radi stalno:)) ali da se uz mene osjeca tako opusteno, tako prirodno, kako se jos s nijednom djevojkom nije osjecao. Primijetio je kako ga mozda jos najbolje i poznajem. Zakljucili smo da ga ja zapravo ne poznajem, i ne znam kakav je ali ga zato jako dobro osjecam (jer sam intuitivna osoba). Polako smo se priblizavali raskrscu na kojem smo se trebali odvojiti. Ponovo smo se poljubili i poceli maziti. Poceo me je nagovarati da dodem do njega, kako bi nam bilo prekrasno, da ima osjecaj da bi bilo savrseno jer se jos s nijednom osobom nije tako osjecao. Zalio je sto ga ne mogu jednostavno primiti za ruku i prepustiti da me vodi. (A ja sam na kraju to toliko zeljela ali vec je bilo pet sati, dan na veliko. A moji doma. Da mi roditelji nisu bili doma jos vjerojatno bih i otisla s njim.) Rekla sam da zelim da me primi za ruku i odvede, na sto je odgovorio da me ne zeli prisiljavati. Objasnila sam mu da me ne prisiljava jer bi inace podigla zid. Vec me samo nagovara, ali da bih se mogla zainatiit. Rekao je da je ponekai inat interesantan. I tako smo stajali zagrljeni na raskrscu. On je svako malo prostenjao uz komentar da ne znam sto mu radim. A ja sam svaki put odgovarala da znam sto mu radim i da to isto radim i sebi. A to je bila i istina. Na kraju je odustao, uzeo mi je ruku i polozio na bicikl (koji je on u jednom trenutku prihvatio), maknuo je ruku oko moga struka i otisao preko ceste. Sjela sam na bic, koliko me je trbuh bolio za njim da sam se jedva vozila. (da ne govorim da sam se navlazila iako sam imala tampon). Dosla sam doma legla u krevet i spavala kojih 3-4 sata dok me moji nisu probudili.
A navecer mi je poslao najljepsu poruku ikada (koliko je lijepa toliko je i tuzna) :"Nesudjena moja, galaksijama udaljena, lijepo spavaj... Vjerujem u to da cu jednom osjetit kako je to probudit se uz tebe, makar u nekom drugom zivotu, ili na after partyju ovog. Ona zvjezdana prasina sto ju osjetim uz tebe mi govori da sam u pravu. Laku noc" Poruku sam procitala dva sata kasnije (oko 3) pa mu nisam nista odgovorila.
Alio zato cijeli danasnji dan nisam mogla fukcionirati. Bilo mi je toliko zao. Poslala sam mu poruku u kojoj mu govorim koliko mi je zao sto smo ostali toliko dugo na tulumu, sto se nismo ranije nasli na onom raskrscu, nekoliko sato ranije. Naravno da mi nije nista odgovorio. Ni sama ne znam sto bih odgovorila na to, jedino se nadam da je kasnije mogao uciti za ispite.
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prijatelj mi jednom reče da sve trpam u ladice, pa, ovdije možete zaviriti u poneku.
UPOZORENJE: neuredne su i zbrkane, i samo moje
Ne plači ako je nečemu došao kraj,
smiješi se što se je to dogodilo.
Žena može postati prijatelj muškarcu samo ovim redom:
prvo poznanica, zatim ljubavnica pa tek onda prijatelj.
Anton Pavlovic Tjechov
(1860-1904)