moje ladice

utorak, 10.04.2007.

Kako prekinuti....

Zanimaju me nacini na koje ste bili nogirani odnosno na koji ste nacin vi nogirali svoje djevojke i decke.

Nakon dvije i pol godine sto smo bili zajedno mene je decko ostavio tako sto me je jednostavno prestao zvati. Moram priznati vrlo interesantan nacin prekida. A zasto ja njega ne nazovem? Jer me je jako povrijedio!
Za Uskrs sam ostala doma, nisam otisla s mojima baki, kako bi se vidjela s deckom. U petak je trebao doci meni nakon sto se ja vratim iz crkve, ali kako su obredi u istoj zavrsili tek u pola 10, sam je rekao kako mu je to prekasno da sad dolazi. Predlozila sam da dodem u subotu kod njega prije nego odem u crkvu navecer. I dobijem komentar "pa dobro" (vrlo poticajno). Sutradan, nakon sto smo se culi u jutro objasnio mi je kako mora mami pomoci oko francuske salate, pa pospremiti stan.... Uglavnom, niti me je pozvao k sebi niti je spominjao ista da se vidimo, a kad je doslo 17 sati sav se je uznemirio kako je sad kasno da dode do mene, da ce tu biti samo sat-dva itd. (Da me je zelio vidjeti mogao se ja javiti i ranije a ne cekato 5 sati) I tako se nismo vidjeli niti u subotu. Naravno da mi je dobacio kako sam obecala da cu doci do njega (nazalost, nisam se snasla da mi tada kazem da se niti on nije bas potrudio da se vidimo). I tako dosla nedjelja. Cujemo se nakon Mise da mu cestitam Uskrs. I cekam da me pozove na rucak k sebi. Nije me pozvao a kamo li nagovarao da dodem, i samo je prokomentirao da se spremaju za rucak i kako mu dolazi brat s djevojkom. (prije bi me je tjedan dana ranije pozvao da dodem, a ako bi rekla da sam zauzeta ili da me moji zele za stolom doma ne bi prestao nagovarati me da dodem) Tada, sa svim trudom da se ne raspacem, pitam ima li mi sto za reci. Kaze da nema, ja ga pozdravljam i to je to! Vise me nije nazvao. Nisam ni ocekivala da nazove.
Sada kako ovo pisem mislim da pocinjem primjecivati kako vec duze vrijeme on mene ne poziva nikamo. Nego da se sve svodi na to da ja poticem da se vidimo. Bilo je naporno, bilo mi je tesko, isrpljujuce. Ali sve sam to pripisivala njegovoj prirodnoj zatvorenosti u sebe. Bilo im je uzasno tesko komunicirati s njim zbog iste te zatvorenosti ali sam to prihvatila i naucila izlaziti na kraj s tim.
Trebala bih plakati sto me je ostavio, ali to je ucinio toliko postepeno da mi nije do placa. Vise me boli sto mi je to napravio. Pocinjem se pitati sto mi on znacio u zivotu ako za njim ne mogu suzu pustiti? Zar ga nisam voljela? Zar mi je bio samo navika? Ne mogu to prihvatiti! Jer ako je tako onda ne znam sto je ljubav! Ne znam sto znaci voljeti? Jer jos uvijek smatram da ga volim ili mozda ipak samo postujem. Ono sto znam: ne zelim cuti da ga itko naziva pogrdnim imenima. I zelim znati da mi je stalo do njegove srece. pa ako je to bez mene, uredu. A kad ude neka nova djevojka u njegov zivot zelim mu puno srece i ljubavi koje ocito nije dobio od mene!

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?