Dijeljenje igračaka je jedan od velikih problema sa kojim se susreću djeca ali i roditelji u djetetovoj dobi od 3-4 godine. Kako se postaviti kada se dvoje dijece svađa oko neke igračke, ne mogu se dogovoriti i zbog toga nerijetko izbije čupanje, guranje i udaranje. Roditelj uglavnom stane između djece i kaže svom djetetu, ajde daj njemu igračku. I vaše dijete postane tužno, razočarano, ljuto jer je osjeća izigrano od vlastitog roditelja, često može djetetu pasti na pamet da više volite tuđe dijete kada od njega uzimate igračku i dajete drugom djetetu. To naravno mislim na situacije kada se vaše dijete igra sa nekom igračkom, dođe drugo dijete i želi mu je uzeti. U toj situaciji ja svom djetetu nikada nisam rekla, posebno ako je riječ o njegovim igračkama, i ako je tek uzelo neku igračku, daj tu igračku drugom djetetu. Tako pokazujete vi prema djetetu nepoštovanje, ono smatra da nije dovoljno dobro kada stajete na stranu drugog djeteta i osjeća se odbačeno od strane vas. U takvim situacijama je najbolje pustiti djecu da pokušaju sami rješiti situaciju i da se dogovore tko će se prvi igrati, jer se tako djeca nauče izboriti za sebe, a ako stvarno vidite da nema dogovora, onda uskočite vi i recite svom djetetu, igraj se ti još malo sa time, pa onda malo daj tom drugom djetetu, pa ćeš onda opet ti. Dijete tada uviđa da mu dajete na važnosti, pokazujete mu poštovanje, a opet ga učite tome da mora dijeliti i sa drugom djecom. Djeca na takav način uče da se moraju boriti za sebe, da se moraju za sebe založiti, kada ih pustite da sami pokušaju rješiti problem, pokazujete im to da nećete uvijek vi biti tu da rješavate njihove probleme, već da oni moraju to sami rješiti, a opet mu iskazujete poštovanje, poštujete njegov izbor.Mnogo puta sam naišla na situacije kada bi sa svojim djetetom bila u gostima gjde ima druge djece i ono želi uzeti neku igračku, dođe to drugo dijete pa mu neda, pa moje želi uzeti neku drugu igračku, a ovaj mu opet neda. I onda to isto dijete dođe kod nas i želi se igrati sa nečim sa čim se započelo igrati moje dijete. I sad bi mnogi roditelji, smatrajući da čine dobro, rekli svom djetetu, daj mu tu igračku. Ali zašto bi vaše dijete uvijek moralo biti to koje svoje igračke sa kojima se on igra moralo dati drugom djetetu kada je to drugo dijete poželi. Pa zbog čega? Zar je to drugo dijete koje je bilo tako škrto prije prema vašem djetetu, važnije od vašeg djeteta. Zar ne shvaćate da tako dajete na važnosti tom drugom djetetu, a ne vašem. Zato vaše dijete gubi povjerenje u vas, smatra da nema vašu potporu, osjećate se odbačeno. Nikada to više nemojte raditi jer tako ne radite dobro svome dijetetu. Dijeljenje da, ali umjereno; ne i davanje svega sa čim se oni igraju, čim to netko drugi poželi. Kompromisa treba biti i među djecom.
