Moje sretno dijete

Da li je roditelj odgovoran za djetetovo ponašanje ili je njegova uloga danas neznatna u odnosu na prošla vremena? Da li roditelj može utjecati na djetetovo ponašanje s obzirom na današnje društvo, medije i internet? Zašto neka djeca slušaju, a neka ne slušaju svoje roditelje? Moj je odgovor da je roditelj odgovoran za djetetovo ponašanje i da kroz svoj odgoj djeteta u potpunosti može utjecati na djetetovo ponašanje i može ga kroz svoju disciplinu formirati u osobu sa karakterom, stavom, koja se neće obazirati na mišljenje okoline i neće pasti pod utjecaj društva. Koliko god se smatralo da roditelj nemože utjecati na dijete s obzirom na društvo, internet i medije, ali to nije točno. Jer se djetetu moraju postaviti granice od malih nogu, mora se disciplinirati od malih nogu i da dijete zna da roditelja mora poštovati, i ono što roditelj kaže. Iako neki roditelji znaju reći da dijete ima težak karakter i narav, ali ni to nije istina. Dijete je tako naučeno i odgojeno. Djeca se jedino mogu roditi sa karakteristikom živahnosti, ali i ne sa time da neće nekoga poštovati, da neće imati odgovornost, samostalnost I čvrst karakter. To su vrijednosti koje roditelj svojim odgojem, a posebno svojim primjerom usađuje djetetu. Dijete se rodi bez ikakvih saznanja tko je i što je, bez izgrađenog karaktera, a roditelji su ti koji im tijekom njihovog životnog putovanja usađuju vrijednosti, uče ih što je dobro, a što je loše, postavljaju im granice, daju im jasnu sliku o životu, uče ih odgovornosti, i oni svojim odgojem i usmjeravanjem djece stvaraju i oblikuju njihov karakter. Roditelji moraju svoju djecu od malih nogu učiti odgovornosti, samostalnosti, a posebno preuzimanju odgovornosti za svoje ponašanje. Nije dovoljno dok je dijete malo, kada nešto napravi, staviti ga u "kaznu" i pri tome mu ne objasniti zbog čega, a posebno se djetetu treba prilikom njegovog nepoželjnog ponašanja, ostaviti da izabere između dvije mogućnosti i ako izabere onu koja je njemu nepoželjna, objasniti da je sameo odlučilo tako i da je ono odgovorno za to što ste ga vi "kaznili". Kada bude suza, vikanja i plakanja, budite dosljedni, nemojte popuštati jer će tada naučiti da vas mogu uvijek "vrtiti oko malog prsta", da nema potrebe da vas slušaj jer će te i tako pogaziti svoju riječ i nećete provesti kaznu do kraja. Ne možete djetetu ponavljati ako to ne napraviš ići ćeš u sobu, u kut, ili kako već disciplinirate svoju djecu, i kada vas ne posluša, reći opet, čuješ li me što ti govorim, ići ćeš u sobu, u kut. Neka dijete zna da ste dosljedni u onome što kažete i ako, nakon što mu ostavite izbor, i on opet napravi nešto što ne smije, objasnite mu da je to bio njegov izbor, i odmah ga pošaljite u sobu. Neka zna da ste dosljedni u svojoj odluci, i tako će se naučiti poštovanju i odgovornosti za svoje postupke. Kada dijete budete od malih nogu tako učili i odgajali dijete, kroz mogućnost izbora, razgovora, ono će i kada odraste naučiti da za svoje loše ponašanje mora odgovarati, vi mu morate svojim primjerom pokazati što je dobro, a što je loše. Ne može dijete izrasti u osobu koja će se odnositi s poštovanjem i razumijevanjem prema drugima ako u svojoj obitelji toga nije imao, ako je u obitelji slušao uvrede, grube riječi. Budite mu vi primjer kakvo treba biti, ali i da ima mogućnost izbora, a da o njemu ovisi kakav će ishod imati neka situacija.