Moje sretno dijete

Vi ste imali i imate priliku živjeti i izgrađivati svoj život onako kako vi želite i kako smatrate da je najbolje za vas. Pustite neka vaša djeca žive svoj život, onako kako oni to najbolje znaju, iako vama to neće uvijek biti po volji. Roditelji često, misleći da rade za svoju djecu najbolje, kažu, ja znam što je najbolje za tebe. Ma odakle nama pravo da to govorimo? Kako mi možemo znati što je najbolje za njih, zar oni ne bi smjeli imati svoje mišljenje, zar ne bi smjeli imati pravo na pogreške, jer ih eto mi želimo usmjeriti, pokazati koji je pravi put za njih. Pa ono što mi smatramo da je dobro, nije možda dobro za njih. Roditelji žele neke svoje neostvarene želje ostvarivati kroz svoju djecu, žele da djeca žive život onakav kakav oni nisu živjeli, jer se nisu ostvarili. Roditelji djecu usmjeravaju na različite aktivnosti, sile ih da u školi moraju biti najbolji u svemu, što često dovodi kod djece do nezadovoljstva i frustracije, posebno kada shvati da ne može ispuniti očekivanja roditelja. Dijete postaje nezadovoljno i bez ikakve motivacije. Često se također može čuti da roditelj kaže djetetu: "ako sam ja pogriješio, nemoj i ti." Zar ne shvaćate da vi svoj život želite ispraviti kroz život djeteta, da svoje snove želite ispuniti kroz njih. Ne dopuštate da ono ima svoj život, da samo donosi odluke, da samostalno gradi svoj život, svoja stajališta i uvjerenja. Ono počinje živjeti vaš život, počinje dijeliti vaša uvjerenja, i svoje mišljenje uopće nema. Kako su vas roditelji učili i odgajali? Isto na način na koji su smatrali da je za vas najbolji. Ali vaši roditelji nisu znali drugačije, jer su bili tako naučeni od svojih roditelja. Nisu imali mogućnosti informirati se i učiti i naučiti da postoji drugačiji način, usadili su vam u glavu da je normalno da vi budete ti koji odlučuju o životu svog djeteta, ali se njima nema što zamjeriti, jer oni nisu imali internet, nisu imali knjige kakve se danas imaju pa da nauče da postoji i drugačiji način odgoja. Roditelj misli da može upravljati životom djeteta jer ga je donio na ovaj svijet, da dijete njemu duguje nešto kao uslugu, pa za uzvrat traže da ih dijete sluša i pokorava mu se u svemu, i na jedan način uvjetuju djecu. Mi smo našu djecu donijeli na svijet da budu posebni, da budu svoji, a ne naši, da imaju u svom životu svoju ulogu, a ne našu. Koliko god smatrali da tako štitimo djecu, da radimo ono što je najbolje za njih, zapravo ih gušimo i ne dopuštamo im da se razviju u jedinstvena bića.