Moje sretno dijete

Roditelji često, misleći da rade dobro za svoju djecu, odrađuju neke stvari umjesto njih, ili zato što jednostavno nemaju vremena čekati da nešto napravi dijete, pa naprave umjesto njih. Počevši od pranja zubi, oblačenja, hranjenja, pa kasnije učenja, izlazaka, izbora društva. Nekada mi se čini da se roditelji boje pogrešaka svoje djece i zato, smatrajući da rade dobro, da tako zaštićuju svoju djecu, zapravo rade vrlo loše, jer ne dopuštaju da se djeca osamostaljuju, da sami uvide da su pogriješili. Nije bezveze ona izreka da se na greškama uči, a ako mi možemo griješiti i iz toga izvlačiti neku pouku, zašto ne bi moglo i dijete. Naravno, to ne znači da će te djetetu dopustiti da radi stvari koje nisu primjerene njihovoj dobi, ali ono što mogu oni napraviti sami, pustite ih neka naprave, pa makar i pogriješili. Djeca često u dobi od 3,4 i 5 godina imaju potrebu istraživati, otkrivati nešto novo i često kopiraju ono što rade roditelji, pa tako želi pomoći majci skuhati ručak, izvaditi sude iz mašine, staviti robu na sušilo. I roditelj, kako bi ubrzao stvar često kaže djetetu da ništa ne dira i da ne može pomoći i tako automatski čini loše, a ne shvaćaju koliko dijete, da mu dopustite da vam pomogne, stječe radne navike i priprema se za budući život. Koliko god vam se čini da bi dijete napravilo više štete nego koristi, pustite ga, neka otkriva neke nove stvari, neka stječe radne navike i neka se osjeća korisno. U početku će to biti pospremanje svojih igračaka, pa pospremanje svoje robe, kasnije i interes da sudjeluje u drugim kućanskim poslovima. Jer što se dogodi kada roditelj sve radi za dijete? Time mu poručuje da je ono nesposobno napraviti nešto samo i ponavljajući to, dijete se razvija u osobu bez samopouzdanja, osobu koja se ne zna zauzeti za sebe, a kada mu dopustite da napravi nešto, da vam pomogne u nečemu, osjećati će se vrijedno i prihvaćeno, ali i voljeno jer zna da imate povjerenja u njega. Kako bude raslo, postati će i samostalno, neće u svemu tražiti vašu pomoć na koju bi ste ga navikli da sve radite umjesto njega, a samim time će i vama biti lakše u budućnosti kada ne budete morali pospremati krevet za njim , skupljati njegove igračke, njegovu robu.Vaše dijete će vam u budućnosti pomagati svojevoljno, bez da tražite i molite da vam nešto pomogne, a sve zato jer je od malih nogu steklo radne navike. Kada mu nešto ne bude išlo kako je ono zamislilo, biti će ispada bijesa i ljutnje, ali neka bude uporno, nemojte samo zbog tih njegovih ispada reći, pusti, ja ću, nego ga pustite da se potrudi, da shvati da se upornošću može stvar riješiti i da nećete vi uvijek biti tu da rješavate njegove probleme. Tako će se u budućnosti znati zauzeti za sebe, izboriti, izgraditi strpljenje i upornost.