Moje sretno dijete

Bilo koje ljudsko biće voli imati mogućnost birati između dvije stvari. Izabrati onu koja se njemu više sviđa u tom trenutku. Djeca kao ni odrasli vole imati mogućnost izbora, ne vole živjeti po pravilima. Pa u biti, tko to voli? Mnogi roditelji kažu, mene moje dijete mora slušati, mora biti onako kako ja kažem. I što time postižete? Dovodite do toga da vaše dijete u budućnosti neće znati samo odlučiti između nekih stvari kada bude imao pravo izbora, naći će se u nekoj sasvim novoj situaciji, bez samopouzdanja, bez spoznaje o tome što je dobro, a što loše. Sada zastanite i razmislite, kako se vi osjećate kada vam netko kaže, ti to moraš, ili to mora biti tako i nikako drugačije. Kakvi osjećaji se u vama javljaju? Ljutnja, bijes, inat? To je sasvim normalno. I normalno je da se isti takvi osjećaji javljaju u djece, koliko god vi smatrali da su oni mali i da nemaju "pravo" izbora, da moraju vas slušati, da mora biti onako kako vi kažete i nikako drugačije. A takvim pristupom će te samo naići na otpor i negodovanje. To dijete će protestirati jer je ograničeno. Izrasti će u osobu koja neće znati sama donostit odluke, smatrati će da uoće i nema pravo izbora. A zar to želimo za svoje dijete?
Jedna majka je imala, kako ona kaže, veliki problem sa svojim djetetom. To je bio problem hranjenja i odlazak na spavanje. Njeno dijete je odbijalo svaku pomisao da mora ići jesti i prekinuti svoju igru, a odlazak na spavanje, bilo popodnevno ili večernje, bi izrastao u svakodnevnu borbu prožetu vikanjem, gubljenjem živaca i natezanjem sa djetetom koje se željelo samo obući, što bi trajalo i po 30-45 minuta, a ona za to nije imala vremena. Tada sam joj savjetovala da promjeni taktiku, da ostavi svom djetetu izbor. Rekla bih mu: ako ne pojedeš, nema igranja sa tim i tim (ovisno što dijetet voli), ako ne obućeš pidžamu odmah, obući ću ti je ja i poslije, kada se probudiš, nećeš se moći igrati. Naravno da je u početku to rezultiralo vikanjem, suzama, protestiranjem, ali je ona svoj stav zadržala i kada je dijete shvatilo da majka misli ozbiljno, onda se i ono počelo mijenjati. Danas ta majka svjedoči tome da je to dijete koje, kada nešto ne želi napraviti što mu je ona rekla, shvaća da će biti odgovorno za svoje ponašanje, da uistinu neće dobiti nešto što želi, ako prije toga ne napravi što mu je ona rekla. Znači, ono ima pravo izbora i samo izabere put kojim će ići.
Roditelj često popusti svom djetetu kada ono počne plakati, vrištati, i to samo kako bih dijete smirilo, a ne shvaća koliku grešku radi, jer tako dijete nauči iskorištavati svoje roditelje, nauči da će suzama i vikanjem dobiti što želi, pa takvo ponašanje ponavlja iz dana u dan, a roditelji, kako bi smirili svoje dijete, sve više i više popuštaju, i to ide u nedogled. I danas -sutra, kada odrastu, ne znaju se nositi sa porazom, ne znaju se nositi sa time da ne može biti sve kako oni žele i kako su oni zamislili, i ta djeca postaju "razmažena". Jer roditelj ide linijom manjeg otpora. Najlakše je kupiti dijete nekom igračkom, reći, evo ti ovo, samo se smiri, jer na takav način olakšavamo sebi, da ne moramo slušati njihova vikanja, i onda se mnogi čude kako dijete upravlja njime, kako to dijete kada odraste nezna za odgovornosti, ne zna slušati, ne zna davati i pomagati drugima, nego se sve mora vrtjeti oko njih, i ako nije onako kako oni žele, ne može biti drugačije.
Zato, dragi moji roditelji, promjenite svoju taktiku. Nikada nije kasno za promjenu i krenite već od danas. Postavite granice, naučite reći NE., koliko god u početku nailazili na njihov otpor, ali će vam u budućnosti biti zahvalni. Dajte im izbor, kažite im, ako ne napraviš što sam ti rekla/rekao, nećeš dobiti to i to, i sam ćeš biti za to odgovoran. Neka budu svjesni da su oni odgovorni za situaciju u kojoj se nalaze, jer su imali pravo izbora. Na takav način se uče odgovornosti od malih nogu.