Moje sretno dijete

Stariji su nas učili da je batina izašla iz raja, kao odgojnu metodu su primjenjivali batine smatrajući da će ih dijete tako poštovani i da će ih slušati, ali će kod djeteta izazvati samo strah. Ja svoje dijete nisam tukla ali sam ga vikala, i sada shvaćam da je moja vika bila izraz moje nemoći, jer me moje dijete slušalo samo kad bih vikala. Promatrajući druge roditelje, počev od rodbine i prijatelja koji imaju djecu do roditelja u parkovima i igraonicama, shvatila sam koliko zapravo svi mi vičemo na svoju djecu, a da nas naša djeca uopće ne slušaju što govorimo, već se samo obaziru na naš ton kojim govorimo i tako im usađujemo strah. Što je gore od djeteta koje se boji svog roditelja. Moje dijete se boji mog supruga i mislim da bi mi, nakon svega što sam ja prošla sama sa sobom i sa svojim djetetom, strah mog djeteta naspram mene, bio moj najveći neuspjeh. Stanite i pogledajte reakciju svog djeteta kada vičete na njega, pogledajte ga u oči i što tada vidite? Zar mislite da vas je dijete nešto poslušalo zato jer ste zavikali pa eto mora poslušati ili iz straha? Ja sam shvatila, a želim da i vi shvatite da vas dijete posluša zato jer vas se boji, a to je trenutno tako, to nije rješenje problema, i vjerujte da, drugi put vas vaše dijete opet neće poslušati, i opet će te mu morati reći više puta jedno te isto, i tako će te se vrtiti u krug. Moje dijete je bilo isto takvo dijete, i tisuću puta sam rekla da je neposlušan, i vikala i gubila živce, ali sam tada odlučila promjeniti pristup i način odgoja, a o tome će biti riječ u nastavku...