mojdomjehrvatska

subota, 18.02.2006.

Janica druga nakon kombinacijskog slaloma!

Nakon što je kao druga ušla u cilj prve slalomske vožnje, Janica Kostelić jedva je hodala. Posve premorena, s noge na nogu vukla se kroz medijski koridor, uputila se u apartman i primila infuziju da bi mogla nastupiti u drugoj vožnji.

Tu je opet sjajnom vožnjom u drugom dijelu staze došla do drugog mjesta, pustivši ispred sebe jedino Marlies Schild i to tek za 46 stotiniki sekunde. Sve ostale je Janica, i ovakva bolesna i onemoćala, opet pobijedila, pa i Anju Pärson, koju je ostavila za sobom 38 stotinki sekunde.
Iako je opet jedva hodala, došla je do nas novinara...

- Katastrofa, stanje mi je katastrofalno - počela je.
Nitko ne zna uzrok, priča o nepreležanoj virozi ne zvuči više uvjerljivo.
- Ne ide nabolje. Ne, nema poboljšanja. I dalje mi je loše - kazala je Janica i pogledala prema novom danu.

- Prognoza je loša, tko zna hoćemo li uopće moći voziti spust. Vidjet ćemo, ja ću biti na stazi i trudit ću se, to je jedino što mogu reći - najavila je današnji rasplet za medalje. Može li je netko uopće spriječiti da ne skija u ovakvom stanju? Naime, Janica i danas želi skijati...
- Pa... Ma, ne znam. Prođem 15 vrata čisto lagano na treningu i nakon toga se moram pet minuta odmarati. Ponekad se pitam zašto se uopće mučim - izustila je Janica, a ne mogu se sjetiti da je ikada nešto slično rekla.

Još je u nekoliko riječi najavila spust.
- Opasna je Anja, nikad ne valja smetnuti s uma da se natječeš i s Austrijankama, a ja ću se truditi, pa koliko ide, ide - mahnula je i otišla skupljati snagu za današnje nemilosrdno nadmetanje u skijanju.
Bio je to još jedan dan u kojemu je Janica vodila bitku sa svojim tijelom, od samog jutra od odgode spusta. I opet je pobijedila glava iako tijelo sve češće, ali - i sve žešće i sve glasnijoj zvoni na uzbunu - šalje poruku za porukom...

Atle Skaardal, šef ženskih utrka, izazvao je pravi mali skandal kad je nakon dvije odgode spusta jučer ujutro pustio prvu Niku Fleiss na start spusta. I to kao pokusnog kunića! U tom trenutku vjetar je uraganski puhao, a prije Nike na istom skoku su pale dvije predvozačice. Niku je vjetar isto tako odnio, pala je na bok, no uspjela se nekako podići, ostala je bez štapa i nekako se dovukla nizbrdicom klizeći do cilja. I tek tada je Skaardal odgodio spust.

- Što smo mu mogli reći? Rade što hoće. Valjda netko treba poginuti da bi se opametili - bijesnio je Vedran Pavlek, direktor hrvatske reprezentacije.
Nika je, pod šokom zbog pada u spustu, odvezla i slalom. Boljela ju je trtica, nije bila prava, tek je zauzela sedamnaesto mjesto, s 4,07 sekundi zaostatka iza Schild!

- Još sam bolje vozila spust nego slalom. Najradije ne bih danas niti skijala u spustu, bolje da treniram slalom - zaključila je naša Nika Fleiss.

- 13:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pred nebeskog Oca klekne s riječima od zlata predao sam zemju svetu u ruki Hrvata...

MOJ DOM JE HRVATSKA

Sve je lijepo kao na razglednici
Radnici bez posla, klinci na ulici
Starci čekaju red pred kontejnerima
Gladni guraju sve u pučkim kuhinjama

Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba

Sve je lijepo kao sa razglednice
Dimnjaci bez dima, puste oranice
Negdje ispod zvijezda još je tvoj kućni broj
S pticama u parku tu na svome si svoj

Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba

Na razkrižu s gitarom stojim i zamišljam
da je bolji svijet, da sam bolji i sam
Ponekad bude mi dovoljan sunčan dan,
ničeg nije me strah, ja imam svoj san.

Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba

Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba
Moj dom je Hrvatska
Ja dižem zastavu, do neba

Tvoj dom, tvoj dom, tvoj dom je Hrvatska
Tvoj dom, tvoj dom, tvoj dom je Hrvatska
Moj dom je Hrvatska aaaaaaa jejeeeeeee

Linkovi

Službena stranica navijačke skupine Armada Rijeka
Antegotovina.com
Službena stranica Marka Perkovića Thompsona
Domoljubne pjesme
Armada Rijeka 1987

Free Website Counters

Svoje voli tuđe poštuj

HEROJ A NE ZLOČINAC

View more video clips at Yashi

Ante svi smo za te Pjesma za Gotovinu

Rijeka u srcu Armada do groba

Sude mi

knjigu piše vitez roda moga
u dalekoj zemlji okovan
pa je šalje svojoj vijernoj ljubi
pod zidine grada bijeloga

ej, ljube moja, moga oka vilo
idu dani ode godina
da uzame nije tvoje tilo
i da su me braća izdala

sude mi
zato što svoje volim,
volim najviše
što sam branio moje najdraže
sude mi
dušmani moja ljube, ali ne znaju
da je istina
voda duboka

ej, djeco mila, vite grane moje
upamtite što vam govorim
ej, k'o ne ljubi i ne čuva svoje
Božjeg lica neće vidjeti

sude mi
zato što svoje volim,
volim najviše
što sam branio moje najdraže
sude mi
dušmani moja ljube, ali ne znaju
da je istina
voda duboka

plati piće

plati pice da ti pricu ispricam
o covjeku s kraja prošlog stoljeca
kad su zemljom tekle suze, krv i znoj
a junaka bilo k'o u pjesmi narodnoj

sloboda je zid s cvrstim vratima
a hrabrost je kljuc što vrata otvara
bez pitanja otš'o je medu prvima
i nije ga bilo pet dugih godina

ej, procvala mi ruža kalemljena
zemljo moja suzom natopljena

u kamenu slova pišu stoje ponosno
navik živi onaj koji zgine pošteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole laži i prevare, rijeci pogane

kad se poslije svega kuci vratio
sto puta je rukom na se krenuo
krenuo pa stao jer i kad nemaš kud'
cekaj, Bog sve vidi i nije uzalud

ej, procvala mi ruža kalemljena
zemljo moja krvlju natopljena

u kamenu slova pišu stoje ponosno
navik živi onaj koji zgine pošteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole laži i prevare, rijeci pogane

za ovakve stvari krivi smo i mi
jer smo na junake svoje pljunuli
i tu prica moja ne završava
plati pice, prijatelju, znam ih puno ja