...potrebno je barem dvoje da se ukrsti put...

https://blog.dnevnik.hr/mojaizbicamala

četvrtak, 26.08.2010.

ha?

Nekada sam se bila pomirila
sa tim da ti neki ljudi uđu u život na
trenutak
jer su potrebni tamo biti
baš onda.

Ali zašto se vrate?
Ako se ne misle
zadržati?

Vrate se i naprave zbrku
i boli ih.
Opet odu.

Jesu to krivi oni
ili
splet situacija
ili
On?

Jel nas On tako uči Lekciju na
teži način?

Ili samo ima smisla za humor?

Neš ti kronologije i ponavljanja prošlosti.

Ma sve to već dođe na svoje.

Vjerojatno
tek onda
kad budem mogla reći:
odavno pravila znam.

- 00:11 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 04.08.2010.

imam plan: sive misli obojiti vinom crvenim.

A Nemir izliječim šetnjom nekad.
Kad se riješim Bezvoljnosti.
U Dravu bacim sve što me tišti, a ostatke poguram pod aute ili
tramvaje....ovisi šta prvo naiđe.

Putem na Promenadi sretnem i neke Uspomene koje (ne) želim osjetiti.

Za Usamljenost ne smije biti mjesta na mojoj Ruti.
Ali nekad se progura i ona.

Ljude koje susrećem po putu
pogledam
u oči
i smislim priču o njima.
Volim to raditi.

Na kraju ipak razmišljam o svemu što mi ispunjava dane i slažem planove
što ću dalje s tim.
I nakon toga shvatim da planiranje nije potrebno
i da ću biti Spontana, nekada.
Kad se usudim.

I pomislim....ovo je bio dobar dan.

- 00:03 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.