Dragi moji, prošlo je nešto više vremena od mog poslijednjeg posta. Vjerujem da se štošta promijenilo, kako kod mene tako i kod vas. Više nisam kod kuće (počela je moja prva godina na faksu), što ne znači da me ne dira to što se tamo događa. Zapravo, na neki način mi je još gore. Osjećam krivnju što sam brata i sestru "ostavila" i iako me svi uvjeravaju da je sve to u redu i da se sada trebam brinuti za sebe, teško mi je.
| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pišem da ne držim sve u sebi.
otac mi ima problema sa živcima od kada se vratio s bojišta. nikada nije želio priznati da je bolestan, odbijao je razgovore s lječnicima, psiholozima, psihijatrima, odbijao je bilo kakvu bolest. sada je situacija strašnija, ili se meni pričinja da je strašnija, nego ikada u posljednjih 13 godina. uvijek je pio, ali bila bi to čaša vina uz objed ili pivo s prijateljima. količine koje, pretpostavljamo, sada pije su mnogo veće.
majka je uvijek bila oslonac obitelji. iako nikada nije donosila odluke, bila je ona koja je uvijek bila tu, pomagala. mnogo puta je očito i njoj prekipjelo, ali je sve sakupljala u sebi i trpjela. koliko će još moći? počele su šetnje i razgovori s psihijatrima, a i vidljivo je da više ne može podnositi ni ono što je prije podnosila, a situacija je još i gora.