Moj pinklec

Neki posebni ljudi

Postoje ljudi i trenuci provedeni sa njima koje ne želim dijeliti sa ljudima koji u njima ne mogu prepoznati ljepotu, posebnost, svetost.
To su trenuci kada vrijeme stoji, kada sve nestane, kada razgovor nije samo razgovor,
nego fino ispreplitanje emocija i duša.
Blagoslovljeno vrijeme.
Riječi ne mogu opisati to vrijeme, te trenutke, to jedinstvo, Božju prisutnost.
I zato o tome pričam u detalje samo sa onima sa kojima dijelim takve svete trenutke.

Jer, kako nekome objasniti da je vrijeme provedeno sa G. i J. , vrijeme ne samo razgovora,
smijeha, suza, fotkanja, ispijanje kave, već i vrijeme molitve, milosti, pripadanja, prijateljstva.

Ili, kako nekome objasniti stajanje na ulici , na snijegu i povjeravanje svojih največih tajni nama nepoznatima.
Kako objasniti da je R. prenio Z. predivnu poruku, da je meni brisao suze, pričao o izdaji,
molitvi, svome karcinomu za koji se nije znalou javnost, iako se o njemu baš sve zna.

Kako objasniti da pred M. ne mogu zatajiti niti jednu sitnicu,da mu pričam ono što drugima zatajim,
da je uvijek pun razumijevanja i da , iako priča malo, njegove su riječi pune mira i pozitive.

Postoje ti neki posebni ljudi i vrijeme provedeno sa njima je posebno, vrijeme je kada postoji samo ovdje i sada,
kada se uz njih postaje bolji, bogatiji za spoznaju čistog i svetog prijateljstva.
Postoje takvi trenuci i njih želim zatajiti, podijeliti ih samo sa posebnima,
sa onima koji razumiju razgovore srca i duše.