Moj pinklec

subota, 21.09.2019.

" i drugi put "

T26


....." i drugi put "
Upravo tako, drugi put, ali bez onog i na početku.
Postoje razni putevi, putovanja, kretanja od točke A do točke B, pa su ti putevi nekad zajednički, utabani, isti, čisti, glatki, nekad trnoviti, neraskrčeni, paralelni, putevi u duru, u molu, yangu ili yinu, oni ucrtani u kartama i oni kojima još nitko nije prošao, ali koji postoje i čekaju nečije korake.

.....idem drugim putem
Nisam prosvjetljena i ne znam srednji put, ja sam put krajnosti, onaj kojim se ne putuje pravocrtno, ali je zato ispunjen ljubavlju i svjetlošću.
Taj put je odgovor na ono "molim i drugi put".
Taj put je samo moj put i na njemu sam sama, bez tebe, jer, ovo i nije o tebi, za tebe, već o putu i mom putovanju.

......" jeleni umiru sami "
To je tvoja pjesma i tvoj izbor, moje je samo "ne brini ".
Možda sam i luzer, ali ne dam nikome taj svoj put, drugi put, toliko različit od uglađenog puta finoće, lažne ljubavi i još lažnijeg prijateljstva.

....da..... " i drugi put ",
ali ne onim istim putem, popločenim najljepšim pričama, stihovima, glazbom, ali i putem koji ne vodi nikamo, kome su početak i kraj na istom mjestu , stopljenim točkama A i B u jednu te istu točku uronjenu u zelenu šalicu bez drške.
Ja sa koricom kruha u jednom džepu, sa ljubavlju u drugome, sa cvijetom u reveru i svjetlošću u kosi, sa pričama ostavljenima u sjećanju , idem neraskčenim putem koji postaje dur i najljepša harmonija.

.....to je moj "drugi put ", jedini pravi za jednog luzera.....

...... " i drugi put"

- 15:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.