Moj pinklec

srijeda, 16.01.2019.

Dijaskopija


IMG_20190116_121617



Bliži nam se godišnjica.
Uskoro će nam biti punih šest godina.
Ne znam da li zato što kažu da je sedma godina prelomna,
no ja sve više razmišljam o nama.
Radim dijaskopiju svjetlosno.emocionalnim zrakama svojih vlastitih emocija,
duboko svjesna da je tebi od početka bilo svejedno,
a ja sam se navikavala na tebe.
Iskreno, već dugo si mi navika .
Nije da mi uz tebe nije bilo lijepo
i nije da nije bilo i ružnih trenutaka,
no, čitavo to vrijeme ti si trebao meni, bio si mi čak i čvrst oslonac,
a da to nisi ni znao, jer tebi je , budimo iskreni,
( zaslužujemo to nakon toliko godina )
ipak bilo samo svejedno.
Pokušavala sam prekinuti,
ali navika je prokleta stvar.
Hoću li prekinuti sada u sedmoj, ne znam.
no, ne volim navike , ostajanja zbog navike i sjećanja na ono lijepo.
Pričekati ću još par dana da napunimo šestu,
jer ako ipak odlučim otići neka to bude u sedmoj.
Za ovih punih šest,
za sve one sate provedene zajedno,
mogu ti već danas reči : Hvala ti Blog.hr !
- 20:30 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.