Moj pinklec

Opis bloga

• četvrtak, 31.01.2013.
  Moj pinklec
  
  Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
  Dobila sam ga na dar.
  U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
  A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
  U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
  U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
  Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
  
  
  
  
  
  

od 5.5.2013. 12.00h

Fotografije

• BRAZDE ( Flickr )
  ZB ( Flickr )
  ( osim ako nije posebno napomenuto )
  

• 
  Uvjeri me
  u sve ono što sam nekada vjerovala,
  što sam nekada bila.
  Uvjeri me
  da je nebo i dalje plavo,
  da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
  da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
  da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
  da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
  Uvjeri me
  u sve ono što sam nekada vjerovala,
  što ti i danas u tišinama vjeruješ.