Moj pinklec

ponedjeljak, 01.07.2013.

Pupoljak

pupoljak



Svaki normalan , racionalan čovjek u pupu vidi embrionalni ili nerazvijeni dio izdanka. Potpuno mu je jasno da se iz vegetativnih pupova razvija list, a iz reproduktivnih uz listove i cvijet, a iz svijeta plod.
Razvoj pupa zove se pupanje i to je vrijeme kada se pup oslobađa svoje zaštite od ljusaka ili dlačica.

Svaki normalan , emocionalan čovjek u pupu vidi novi život, novi list, cvijet, plod.
U pupanju vidi otvaranje suncu, rađanje svijetu, pokazivanje najnježnijih boja, najnježnijih , gotovo prozirnih latica koje će iz stisnutog eksplodirati u čudesan oblik i boju, zamirisati.
U pupu vidi cvijet, vidi voljenu osobu kojoj će taj svijet pokloniti, vidi ljubav.

Samo ja, racionalno i emocionalno nenormalna vidim u pupoljku tebe.
Vidim pup koji se boji pupati, koji se boji otvoriti , boji eksplodirati u bogatstvu boje i oblika.
A ti odavno nisi pup.
Ti si raskošan i bogat plod, ali ja ovako racionalno i emocionalno
nenormalna u plodu vidim pup, u pupu vidim tebe.

- 23:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.