|
|
| < | listopad, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
owai Je bLog zamišLJen kao priča. priča koJu pokušawam zawršiti weć dobre dwiJe i poL godine. priča o Lukeu. neki su od was weć imaLi priLike pročitati nedowršenu werziJu. osJečaJte se sLobodnima komentirati, sawJetowati i narawno, izreči swoJe mišLJenJe, biLo ono pozitiwno iLi negatiwno. nadam se da će wam se swidJeti. a ako ne sLobodno otiđite. inače, Ja sam petra, nekima poznatiJa kao kišna noć, a owo Je moJa priča.
pozdrawljam:)
msn: kisnanoc@gmail.com
Zadihano je otvorio vrata i razočaran zaključio da je stan prazan. Na odlasku nije zaključao jer mu je Kety rekla da će policajci još dolaziti tijekom dana.
"Još ga nema." Rekao joj je, vrativši se u auto.
"Ma vjerojatno je ostao s Rachel u bolnici."
"Da, možda."
Nije im trebalo dugo do bolnice. Za samo par minuta našli su se u istom onom smrdljivom hodniku u kojem je Kety prije bila s Jamesom. Pokucali su na vrata sobe i otvorili ih.
"Bok." Rekla je Kety, pogledavši u Racheline duboke, sada bistre plave oči. "Pogodi kog sam ti dovela."
"Luke!" Povikala je Rachel ispruživši mršave ruke prema bratu.
Luke je sjeo na krevet i zagrlio je. Kety je gledala po sobi. Nije bila velika. Mali krevet, lijevo od njega noćni ormarić, svjetiljka i plavi tepih bili su jedini namještaj u njoj, ako zanemarimo stalak za infuziju.
"Je li tata ovdje?" Pitao je Luke nakon što se odmaknuo od Rachel.
"Ne. Otišao je prije više od pola sata."
Luke je zbunjeno pogledao Kety.
"Znaš li možda kamo je otišao?" Pitala je Kety.
"Pa zar nije doma? Rekao je da mora pomoći policajcima." Zbunila se Rachel.
"Ne, nije doma. Zapravo, mislim da sada već je." Odgovorio je Luke utješnim tonom.
Neko su vrijeme sjedili u tišini. Kety je odšetala do prozora. Bio je otvoren pa je na licu mogla osjetiti kapi kiše koja je još uvijek sipila. Okrenula se prema Lukeu i Rachel kada je začula kako se smijulje. Rachel je ležala na krevetu i grčevito se držala za trbuh dok je hriptala od smijeha. Luke ju je škakljao. Na njegovom je licu primjetila nešto usiljeniji osmjeh. Odmah je shvatila zašto. Upravo joj je planirao reči za majčinu smrt. Kety je osjetila kako joj se oči pune suzama pa se okrenula natrag prema prozoru. I ona je jednom bila u takvoj situaciji. Trebala je reči sestri da joj je poginuo dečko. Nikako nije mogla skupiti hrabrosti.
Sestra i njen dečko, bili su nerazdvojni sve do njegove smrti. Poginuo je u oružanoj pljački dućana. Pogodio ju je zalutali metak pljačkaša namjenjen policajcu. Iako je tada imala tek 15 godina, Kety si je obećala da će postati policajka ili detektivka kako bi spriječila još takvih ubojstava. Uspjela je u toj namjeri i još uvijek čvrsto vjeruje da je ispravno postupila.
Okrenula se natrag i sljedeće što je ugledala bilo je kako Luke drži uplakanu Rachel u naručju. "Rekao joj je." Tužno je pomislila.
"Žao mi je Rachel. Sve će biti u redu. Samo moraš vjerovati u to." Rekla je blagim glasom i s lažnim osmjehom na licu. Luke ju je zahvalno pogledao i još čvršće stisnuo sestru.
"Kada ću moći doma? Hoću van iz ove bolnice! Ne želim više biti tu." Počela je još jače jecati dok ju je Luke uzaludno pokušavao smiriti. Smilila se Kety pa je odgovorila:
"Učinit ću sve da te što prije puste kući." Rekla je Kety smireno, ali odlučno.
U tom je trenutku doktor stupio u sobu. Nasmiješio se i veselo im priopćio vjest da će Rachel već sutra moći napustiti bolnicu jer se dobro oporavlja. Isto je tako uz malo suzdržaniji smiješak rekao kako je već osam sati i kako bi bilo vrijeme da se Luke i Kety pokupe kući, iako je to rekao na nešto pristojniji način.
"Vidimo se sutra. Doći ću po tebe." Rekao je Luke Rachel i zatvorio vrata za sobom. "Hvala ti na podršci." U sljedećem se trenutku obratio Kety. "Ne znam što bih da nisi bila tamo."
Kety je sporo vozila prema zgradi. Uz tihe zvukove pjesme "Someday" grupe Nickelback, klizili su cestom. Nisu govorili. Riječi su ionako bile suvišne. Kad je parkirala auto Luke je izašao na pljusak koji je počeo još dok su bili u bolnici. Kratko su se pozdravili i potrčali svaki do svojeg ulaza.
Kety je ušla u stan sva mokra i odmah se otišla okupati. Napunila je kadu vrućom vodom i dodala malo sapunice. Svukla je odjeću i ušla u kadu. Godila joj je toplina vode nakon hladnoće jesenje većeri koja joj se uvukla u kosti. Opustila je sve mišiće i pustila misli da odlutaju. Zamislila je Lukeovo lice. Tek je sada postala svjesna da joj se sviđa. Bio je potpuno njezin tip dečka. Dobar, povučen, miran, zgodan, a još slušaju i istu muziku. Zamislila ga je pored sebe.
Odmah se prekorila zbog te zamisli. Za Boga miloga, pa on još nije završio ni srednju, a ona već radi! Ipak, nije si mogla pomoći. Stalno je razmišljala o njemu. Shvatila je da leži u kadi već skoro pola sata pa je odlučila ustati. Prisilila je mišiće na ponovnu poslušnost i izašla iz kade.
Obrisala se i obukla tamno-plavu trenjirku. Izravnala je kosu i istovremeno je osušila električnom četkom, te je svezala u rep. Pustila je vodu da isteče iz kade i izašla iz kupaonice. Uputila se prema kuhinji kako bi pristavila vodu za čaj, kad je začula kucanje na vratima.
Luke se bacio na klupicu i zagledao u prazno. Bio je blijeđi i od zida pred sobom. Od šoka se nije mogao ni pomaknuti niti plakati. Poželio je trčati. To ga je uvijek smirivalo. Svaki put kad bi mu se desilo nešto što bi ga razljutilo ili rastužilo, otišao bi na obližnji trkački teren i trčao po dva sata i više. Tako je bilo i onoga dana kada je prekinuo dvogodišnju vezu sa Suzan. Dugo su bili sretan par, no kad je on odbio ići s njom na praznike k njenoj baki, Suzan se smrtno uvrijedila i prekinula vezu. Lukea je to strašno pogodilo i cijeli je dan proveo na igralištu trčeći. No sada nije mogao ni to. Nije imao gdje. Samo je sjedio. Nije čak ni razmišljao.
"Luke, jesi li tu stari?" Vikao je Jack lupajući po vratima. Pošto Luke nije odgovorio, Jack je otvorio vrata i sjeo pokraj njega. "Čovječe... Profesor mi je rekao što se dogodilo. Baš mi je žao stari. Stvarno je."
"Aha." Jedva je promrmljao Luke, ne osvrčući se.
"McLain je rekao da te odvedem pred školu. Neka susjeda će te odvesti kući. Drži se, čovječe." Neprestano ga je ohrabrivao Jack, dok je pokušavao obući i sebe i njega. Ostavio je dresove da leže nasred muške svlačionice. Podigao je Lukea s klupice i doslovno ga odvukao do ulaza u školu. Luke je bio kao drogiran. Bez tuđe pomoći, nije se mogao ni pomaknuti.
Gledali su u crni Lanos koji se zaustavljao uz cestu. Kety je otvorila vrata i zagledala se u dva dečka. Jedan je na sebi imao crne izlizane hlače s mnogo džepova, crnu Nirvaninu majicu s dugim rukavima i kapuljačom, a drugi plave traperice, crnu majicu Rolling stonesa i jaknu u vojničkim nijansama.
"Luke?" Upitala je tiho.
"Da." Odgovorio je Jack kroz vojnički ovratnik i utrpao Lukea na suvozačko sjedalo. Kety ga je zahvalno pogledala preko Lukeove glave i pokrenula motor. Automobil je polako klizio pustim cestama i zaljevale su ga kapi kiše. Iz zvučnika je lagano svirala pjesma "Sailing" Rod Stewarta.
"Kety." Rekla je tiho i pružila ruku Lukeu.
"Luke." Prihvatio je ruku i tiho promumljao svoje ime.
"Drago mi je."
"A-ha." Odgovorio je odsutno.
U tom je trenutku počela pjesma "Everybody Hurts" od R.E.M.-a i Lukeu su u tišini potekle suze. Nije ih ni pokušavao zaustaviti.
"Ah, oprosti Luke. Loš izbor glazbe." Rekla je Kety i rukom krenula ugasiti radio.
"Ne. Molim te nemoj ugasiti." Odvratio je Luke gledavši kroz prozor, na što se Ketyna ruka zaustavila i vratila na upravljač. "To je bila omiljena pjesma moje mame." Nastavio je Luke. "Često smo je zajedno slušali." U tom trenutku dopustio je osječajima da ga potpuno preplave i počeo jače plakati. Kety je zaustavila auto na parkiralištu pred zgradom i zagrlila Lukea.
"Samo se ti isplači." Rekla je tihim, ali toplim glasom, neznajući ni sama šta bi drugo mogla reči. "Izbaci to iz sebe. Bit će ti bolje."
Nije odgovorio. Naslonio je glavu na njeno desno rame i tiho jecao. Nisu se obazirali na vrijeme. Luke se odmaknuo od nje i tiho rekao:
"Hvala ti."
"Nema problema. Ako bilo kad bilo što zatrebate ti ili tvoja sestra, znate gdje sam. Pa, ustvari i neznate, ali saznat ćete." Glupavo se nasmješila.
"Thanks." Rekao je i otvorio vrata.
Kety ga je otpratila do stana. Otvorila je vrata i stupili su u hodnik. Ubrzo je postalo jasno da nema nikoga osim par policajaca koji su još uvijek skupljali dokaze. Kety ga je odlučila odvesti k sebi na ručak. Zapravo, to više i nije bilo vrijeme za ručak jer je bilo pet sati, ali ni ona ni on nisu ručali. Kad su stigli u stan, odvela ga je u kuhinju i ubacila u mikrovalnu mješanu pizzu.
"Hoćeš Coca-Colu?" Pitala je Kety odlazeći prema hladnjaku.
"Hvala."
Dodala mu je Colu i izvadila pizzu iz mikrovalne pećnice. Stavila ju je na stol i uzela komad.
"Uzmi." Mirno mu je zapovijedila. Luke se slabašno nasmiješio i poslušno uzeo komad pizze u ruku. Kety je ispila posljednji gutljaj Coca-Cole i bacila limenku u koš za smeće u ormaru ispod sudopera.
"Nemogu jesti." Luke je spustio komad pizze natrag na tanjur.
"Razumijem te. Ali morat ćeš nešto pojesti." Rekla je Kety.
Luke je slabašno kimnuo i otišao u kupaonicu kako bi oprao ruke i umio se.
"Hoćeš li sa mnom do bolnice k Rachel?" Viknula je Kety iz kuhinje.
"Naravno. Je li dobro?"
"Pa... Koliko može biti..."
Dok je Luke navlačio svoje Nikeice na noge Kety je pospremala otpatke s kuhinjskog stola u koš za smeće. Sjeli su u auto i Kety je upalila motor. Iz zvučnika se sada čula pjesma "Tied Up Too Tight" grupe Hard Fi.
"Izgleda da volimo istu muziku." Rekao je Luke zbunjeno.
"Da, izgleda."
U retrovizoru je promatrala njegov odraz. Za devetnaestogodišnjaka je izgledao veoma zrelo i pametno. Posramila se činjenice da je starija od njega pet godina, a ono o zrelosti za sebe nije bila sklona govoriti.
"Idem samo provjeriti je li mi se stari pojavio doma. Pričekaš me?" Pitao je Luke otvarajući vrata od auta.
"Naravno" Brzo je odgovorila.
