Luke se bacio na klupicu i zagledao u prazno. Bio je blijeđi i od zida pred sobom. Od šoka se nije mogao ni pomaknuti niti plakati. Poželio je trčati. To ga je uvijek smirivalo. Svaki put kad bi mu se desilo nešto što bi ga razljutilo ili rastužilo, otišao bi na obližnji trkački teren i trčao po dva sata i više. Tako je bilo i onoga dana kada je prekinuo dvogodišnju vezu sa Suzan. Dugo su bili sretan par, no kad je on odbio ići s njom na praznike k njenoj baki, Suzan se smrtno uvrijedila i prekinula vezu. Lukea je to strašno pogodilo i cijeli je dan proveo na igralištu trčeći. No sada nije mogao ni to. Nije imao gdje. Samo je sjedio. Nije čak ni razmišljao.
"Luke, jesi li tu stari?" Vikao je Jack lupajući po vratima. Pošto Luke nije odgovorio, Jack je otvorio vrata i sjeo pokraj njega. "Čovječe... Profesor mi je rekao što se dogodilo. Baš mi je žao stari. Stvarno je."
"Aha." Jedva je promrmljao Luke, ne osvrčući se.
"McLain je rekao da te odvedem pred školu. Neka susjeda će te odvesti kući. Drži se, čovječe." Neprestano ga je ohrabrivao Jack, dok je pokušavao obući i sebe i njega. Ostavio je dresove da leže nasred muške svlačionice. Podigao je Lukea s klupice i doslovno ga odvukao do ulaza u školu. Luke je bio kao drogiran. Bez tuđe pomoći, nije se mogao ni pomaknuti.
Gledali su u crni Lanos koji se zaustavljao uz cestu. Kety je otvorila vrata i zagledala se u dva dečka. Jedan je na sebi imao crne izlizane hlače s mnogo džepova, crnu Nirvaninu majicu s dugim rukavima i kapuljačom, a drugi plave traperice, crnu majicu Rolling stonesa i jaknu u vojničkim nijansama.
"Luke?" Upitala je tiho.
"Da." Odgovorio je Jack kroz vojnički ovratnik i utrpao Lukea na suvozačko sjedalo. Kety ga je zahvalno pogledala preko Lukeove glave i pokrenula motor. Automobil je polako klizio pustim cestama i zaljevale su ga kapi kiše. Iz zvučnika je lagano svirala pjesma "Sailing" Rod Stewarta.
"Kety." Rekla je tiho i pružila ruku Lukeu.
"Luke." Prihvatio je ruku i tiho promumljao svoje ime.
"Drago mi je."
"A-ha." Odgovorio je odsutno.
U tom je trenutku počela pjesma "Everybody Hurts" od R.E.M.-a i Lukeu su u tišini potekle suze. Nije ih ni pokušavao zaustaviti.
"Ah, oprosti Luke. Loš izbor glazbe." Rekla je Kety i rukom krenula ugasiti radio.
"Ne. Molim te nemoj ugasiti." Odvratio je Luke gledavši kroz prozor, na što se Ketyna ruka zaustavila i vratila na upravljač. "To je bila omiljena pjesma moje mame." Nastavio je Luke. "Često smo je zajedno slušali." U tom trenutku dopustio je osječajima da ga potpuno preplave i počeo jače plakati. Kety je zaustavila auto na parkiralištu pred zgradom i zagrlila Lukea.
"Samo se ti isplači." Rekla je tihim, ali toplim glasom, neznajući ni sama šta bi drugo mogla reči. "Izbaci to iz sebe. Bit će ti bolje."
Nije odgovorio. Naslonio je glavu na njeno desno rame i tiho jecao. Nisu se obazirali na vrijeme. Luke se odmaknuo od nje i tiho rekao:
"Hvala ti."
"Nema problema. Ako bilo kad bilo što zatrebate ti ili tvoja sestra, znate gdje sam. Pa, ustvari i neznate, ali saznat ćete." Glupavo se nasmješila.
"Thanks." Rekao je i otvorio vrata.
Kety ga je otpratila do stana. Otvorila je vrata i stupili su u hodnik. Ubrzo je postalo jasno da nema nikoga osim par policajaca koji su još uvijek skupljali dokaze. Kety ga je odlučila odvesti k sebi na ručak. Zapravo, to više i nije bilo vrijeme za ručak jer je bilo pet sati, ali ni ona ni on nisu ručali. Kad su stigli u stan, odvela ga je u kuhinju i ubacila u mikrovalnu mješanu pizzu.
"Hoćeš Coca-Colu?" Pitala je Kety odlazeći prema hladnjaku.
"Hvala."
Dodala mu je Colu i izvadila pizzu iz mikrovalne pećnice. Stavila ju je na stol i uzela komad.
"Uzmi." Mirno mu je zapovijedila. Luke se slabašno nasmiješio i poslušno uzeo komad pizze u ruku. Kety je ispila posljednji gutljaj Coca-Cole i bacila limenku u koš za smeće u ormaru ispod sudopera.
"Nemogu jesti." Luke je spustio komad pizze natrag na tanjur.
"Razumijem te. Ali morat ćeš nešto pojesti." Rekla je Kety.
Luke je slabašno kimnuo i otišao u kupaonicu kako bi oprao ruke i umio se.
"Hoćeš li sa mnom do bolnice k Rachel?" Viknula je Kety iz kuhinje.
"Naravno. Je li dobro?"
"Pa... Koliko može biti..."
Dok je Luke navlačio svoje Nikeice na noge Kety je pospremala otpatke s kuhinjskog stola u koš za smeće. Sjeli su u auto i Kety je upalila motor. Iz zvučnika se sada čula pjesma "Tied Up Too Tight" grupe Hard Fi.
"Izgleda da volimo istu muziku." Rekao je Luke zbunjeno.
"Da, izgleda."
U retrovizoru je promatrala njegov odraz. Za devetnaestogodišnjaka je izgledao veoma zrelo i pametno. Posramila se činjenice da je starija od njega pet godina, a ono o zrelosti za sebe nije bila sklona govoriti.
"Idem samo provjeriti je li mi se stari pojavio doma. Pričekaš me?" Pitao je Luke otvarajući vrata od auta.
"Naravno" Brzo je odgovorila.
Post je objavljen 02.10.2008. u 21:42 sati.