Tko rano rani, dvije sreće grabi

Ustanem rano, prebacim grablje preko ramena i put pod noge. Šutnem put da mi ne smeta pa počnem grabljati.
Krc! Uh, razbio sam ćup! Kamo ću sada s ovim zlatnicima?
- Trebaš vrećicu? - namigne mi jedan prolaznik.
- Došao si mi kao naručen! - razveselim se, brzo mu natrpam zlatnike u vrećicu i nastavim grabljati.
- Što to radiš, čovječe? - upita me zbunjeno prolaznik.
- Pa vidiš da grabljam dvije sreće!
- Sreća se grabi, a ne grablja. Ugledaj se na mene! - pouči me prolaznik i veselo ode zveckajući vrećicom.
Lupim se po čelu. Ta mu zlata vrijedi! Sutra ću uraniti i srušiti onaj grab pred kućom.