O raketama


- Janice, znaš li ti što su to rakete?
- Znam.
- A znaš li da su rakete brže i od formule jedan?
- Znam.
- A reci mi onda što ne znaš da te ja naučim.
- Ne znam kako rakete zakoče u zraku kad nemaju kotače i ne voze po cesti.
- Rakete ti uopće ne koče, Janice. Lete dok astronautima ne dosadi, a onda padnu u more.
- A kad bi astronauti htjeli zauvijek ostati u zraku?
- E, to ne može. U raketu ne stane toliko hrane.
- Ali raketa je jako velika!
- Velika je, ali u njoj ima i drugih stvari, a ne samo frižideri s hranom.
- A što još ima u raketi, Ivek?
- Ima 6 televizora: za svakog astronauta po jedan i još za svakog po jedan rezervni ako se onaj prvi pokvari. U raketi je i igralište za nogomet.
- Igralište za nogomet?
- Ne za onaj pravi, nego za mali nogomet.
- Bolje bi bilo da su na to igralište smjestili frižidere.
- Na igralištu ima i jedan frižider, ali samo za sokove kad astronauti ožedne. A svaki astronaut ima dva frižidera s hranom. Kad jednog isprazni, baci ga kroz prozor. Onda pojede sve iz drugog pa baci i njega van.
- Ti Amerikanci zbilja imaju puno penez, Ivek. Frižideri sigurno koštaju petsto dvadeset tristo osamsto kuna.
- Još više, Janice! Još puno više! Trideset petsto milijuna kuna! To ti nisu obični frižideri kakvi se prodaju u našem dućanu, nego svemirski frižideri koji ti se stručno zovu astrohladnjaci.
- I sve ih bace kad pojedu hranu iz njih?
- Aha! I onda cijeli dan igraju mali nogomet, i onda popiju sve sokove iz frižidera sa sokovima pa i njega bace kroz prozor, i onda ubace raketu u rikverc i padnu u more.
- A ti frižideri koje su bacili iz rakete sigurno su se razbili kad su pali.
- U milijune stotinu milijarda komadića!
- Znaš, Ivek, kad nam je ono led potukel krastavce, to je sigurno bio led iz tih astrohladnjaka.
- Ma ti ništa ne znaš, Janice! Kako bi led iz tih frižidera mogao pasti u tvoj vrt kad su frižideri pali u more?
- Ah, sada znam zašto se jedno more zove ledeno more. U to more padaju frižideri iz raketa.