<Words are the source of misunderstandings>

14.01.2005., petak

Nalazim se ja sa svojim frendicama iz gimnazije u Gradskoj kavani. A sinoć fešta gospođe K. Sve puno njezinih obožavatelja, osiguravatelja, ulizavatelja i svakojakih prirepaka. Na svu sreću, izišli su baš kad se moja klapa počela skupljati. Ali oni koji su došli prije dogovorenog roka, jednostavno su se vratili doma vidjevši taj cirkus - i nisu se više vratili. Baš me zanima što će o tome reći kad se danas čujemo.
Da, nakon svoje točke upada u kavanu D. D. sa svojom klapom. I s rinčicom. Hajde da se neki pubertetlija tako "ukrasi" tražeći svoj identitet ili afričke korijene, ali nakon 17 godina... ili se ne vidi iako se gleda u špiglu, ili je nastran, ili primitivan, ili iskompleksiran. A D.D. je definitivno iskompleksiran. Uz to bez ikakavih manira. Prostačke riječi i isto takve geste. U Gradskoj kavani usred Zagreba. A mi bi u Europu. Pa, kao ambasadora možemo poslati D.D. u bečke kavane. Da nas predstavlja kao predziđe kršćanstva. Kulturu "od stoljeća sedmog."

- 09:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.01.2005., četvrtak

Trazim ja danima uporno jedan blog, ali svaki put mi se otvori prazna stranica. Nema onog otmjenog dizajna, nema one krasne glazbe. Jednostavno, odlutala moja ribica u nepoznatom smjeru. Nema je. A onda se odjednom pojavi na sasvim trinaestom mjestu. Ima je! I tko je onda tu imama_nemame, recite vi meni?

- 08:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.01.2005., srijeda

Au, četrdeset minuta telefonskog razgovora s prijateljem u mirovini - što je previše-previše je, ali kako mu reći da mi je sve što sada priča ispričao već 156 puta? A jučer me je posjetio na poslu i sve mi to "svježe" ispričao! Kao što mi je svaki dan pričao dok je radio sa mnom. Znam sve što mu se događalo od rođenja do dana današnjeg. I ne samo njemu. Svoj njegovoj rodbini. Svim prijateljima. Svim poznanicima. I tako ih sve poznam. I one koje nikada nisam vidjela. I one koje nikada i neću jer su odavno pokojni. Znam tko, kada, zašto, radi čega, s kim i bez koga... Ali, to mi dođe kao vježbanje strpljivosti. A strpljivost je odlika koje nemam. Stoga, hvala ti, prijatelju, za besplatne lekcije! Premda sada neću napraviti pola predviđenog posla za danas. Pa ću raditi kad dođem doma, jer posao mora biti gotov. Ako pobjesnim zbog toga, sutra me ponovno nazovi i udavi me 90 minuta. Za kaznu!

- 09:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.01.2005., utorak

Jučer me je jedan post podsjetio na jednu životnu priču: Drugi svjetski rat. Progon Židova. Roditelji (poznato prezime pa ga ne navodim), znajući da će ih deportirati u logor, ostavljaju dijete kod dobrih ljudi, koji ne mogu imati djece. Srećom, vraćaju se živi nakon rata. Dolaze po dijete. Posvojiteljima je strašno. Roditelji djetetu ostavljaju prezime posvojitelja - za svaki slučaj ("Nikada nije dobro biti previše Židov", govori otac sinu. "Nikada se ničim previše ne ističi - ni novcem, ni znanjem...").
Epilog: Posvojitelji su ubrzo nakon što su predali dječaka dobili vlastito dijete.
Ova priča ima onoliko pouka koliko ih želite vidjeti.
I, za kraj: Shalom, Petre! Žao mi je što si tako daleko, a ne znam ti ni adresu!

- 08:52 - Komentari (13) - Isprintaj - #

10.01.2005., ponedjeljak

Uz "Clean Off Your Desk Day"

Hajde, primite se posla! Ja neću. Baš mi je dobro ovako.

- 10:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Dobro vam ovo sunčano zagrebačko jutro! Tramvaji još uvijek prazni, a već su prošli svi praznici. I blagdani. I prvih 10 dana u mjesecu. Sada u preostalih 20 moram zgurati posao za 30. Nema više blogiranja - barem u radno vrijeme. Da, imam Indesign, službeni, na njemačkom. Pa me nervira. Pa bih rado na engleskome. Ali ne mogu ga se dokopati zabadaf. Pa tko ima, nek se ne srami javiti - znam da ionako nije platio, pa može i meni dati po toj cijeni. Thanks!

- 08:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.01.2005., nedjelja

Planinari i "planinari"

Idem ja, kao i svake nedjelje, na Puntijarku. A kako danas žičara ne vozi, nešto prije Bikčevićeve staze stoji bus. A pred busom planinari, guraju li se, guraju, da što prije stignu. Ruksaci veći od njih i puni ića i pića, gojzerice, štapovi i ostala oprema - rekao bi čovjek: sad će trkom do vrha, pa u Stubake na kupanje. Ali ne! Naguraju se oni u bus, pa u prvi planinarski dom, pa bažul s kobasicom i vinčeko, a onda natrag s oštrog "planinarenja" u toplu kućicu pred TV. Došlo mi da se i ja uguram u bus, ali kondukter stoji na vratima, a ja ni love ni karte. I tako, put pod noge prema Puntijarki. Kod Njivica mi već nekako dosta i sve mi češće dolazi na um ono ZET-ovo vozilo dolje. A možda, mislim ja, oni "planinari" i nisu baš sasvim blesavi. Desetak minuta iza Njivica sustigne me kolegica, 5 god. mlađa - sa 2 štapa. Veli da ju je sram, inače ne ide do Puntijarke sa štapovima (istina, znam da ne ide!), ali nekako osjeća godine... Hm, hm... Pustim ja nju ispred (ne volim gnjaviti druge kad se penju, niti ja volim koga gnjaviti), pa bez štapova dalje. Da, vidjela sam i svoje stare poznanike kako se vraćaju s Puntijarke (otprilike svake nedjelje u isto doba) - držeći se za ručice, kao i uvijek. Oženjeni su, dakako. Ali ne međusobno. Nema šanse da ne sretneš pola Zagreba, ma kojim putem da se penješ. Sunce sja, sve suho. Skinem gojzerice i obučem tenisice. E, sad je malo lakše na nogama, premda je na leđima teže. A onda mi crkne baterija. A baš sam si nasnimila na stick prije polaska super glazbu. Ništa, slušat ćemo do gore ptičice. Da, ne čudi me što mladi ne pozdravljaju kad prođu, ali više ne pozdravljaju ni stari. To mora da su također "planinari"... I tako, danas baš nije bilo blistavo, sve u svemu, usprkos suncu. Sva sreća što me je dolje dočekao auto - nikakav je, ali kakav je-takav je, bolje i to nego pješice onaj komad do tramvaja. A doma su me dočekali gosti. I sad nisam više čak ni za blog, a kamoli za dovršiti sličice...

- 17:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.01.2005., subota

Hm, da. Bajka je gotova. S hepiendom, kako i dolikuje. Sad bumo to fino zbrisali pa idemo dalje. Laku noć. I pazite: Mjesec vas gleda premda se čini da spava.

- 20:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.01.2005., petak

Epilog

.

- 16:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.01.2005., četvrtak

41.

.

- 16:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.01.2005., srijeda

Poznajete li ovog dječačića?

Kažu da je vjerojatno stigao s kakvom agencijom iz Europe. Traži roditelje koje je vjerojatno odnio tsunami. Tužno, doista...
Looking for his family. The boy about 2 years, from Khoa Lak is missing his parents. Nobody knows what country he comes from. If anyboy known him please contact us by phone 076-249400-4 ext. 1336, 1339 or e- mail : info@phuket-inter-hospital.co.th

- 22:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

45.

.

- 11:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.01.2005., utorak

43.

.

- 08:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.01.2005., ponedjeljak

39.

!

- 09:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.01.2005., nedjelja

38.

.

- 10:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.01.2005., subota

37.

.

- 22:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

***************Words are the source of misunderstandings*

14.01.2005., petak

13.01.2005., četvrtak

12.01.2005., srijeda

11.01.2005., utorak