modne osamdesete
24.02.2007., subota
Samo u Bosni
|
Raspisali se drugari blogeri o siru, o Tuzli , o Vakufu pa rekoh, aj da i ja napišem koju. Daklem... Bilo je to prije cirka oko aproksimativno 8-9 godina. Vraćala sam se sa mora , s najjužnijeg juga i putom me pokupi brat sa ekipom. Pa reče : Odlučio sam da se vraćamo preko Bosne , ko nekad. Ajde, da vidimo Bosnu nakon toliko vremena! Putujemo uskim pustim cestama, svako malo nailazimo na razne policije, koje il nam mahnu il zaustave da povire u osobne karte. Kad smo već "ubosni", pojest ćemo janjetinu, samo, gdje je dobra? U Vakufu, ne mož čoek promašit. Udjemo u Vakuf, sad se više ne sjećam Gornji ili Donji,.... pusto. Naidje čovjek i priupitamo ga gdje se može pojesti dobra janjetina i uputi nas u tu-i-tu ulicu, tamo je dobra. Zaustavimo se ispred nenebačene kuće u čijem prizemlju je restoran. Udjemo, sve prazno, a za šankom mršavi dvometraš u bijeloj košulji prekratkih rukava i sivom sakou, takodjer prekratkom, briše čaše i pjeva sevdalinku. Onako, sebi za dušu. E to nas je bacilo u nesvjest. Nije nam više trebala ni janjetina, srce nam je bilo ovoliko! Sjedosmo, tip uzme narudžbu (sve može, nea nikih problema, evo stiže vruća, nea kole, jel može nešt drugo?). Kilo janjetine-10DM! Ostavili smo mu cca 50 DM, jer, vrijedilo je da te posluži takav konobar. "Fala mnogo i dodjite opet kad ste u blizini", reče nam na odlasku. |