modne osamdesete
24.03.2007., subota
Svaka žena može...
|
...urediti štokove u stanu! Pošmirglati drvo sa grubljim, pa sa finijim šmirglom. Oštećenja i rupe korigirati sa Tessarol kitom za drvo. Nek se posuši 2-3 sata, pa te prepravke malo pošmirglati. Nanjeti jedan sloj temeljne boje Chromolux. Ostaviti da se posuši do sutra. Sutra preći još jednom temeljnom bojom, posušiti 6-8 sati pa lakirati sa lak bojom, takodjer Chromoluxovom. Dakle, svaka žena si može ovako upropastiti vikend.  |
19.03.2007., ponedjeljak
Izvješće iz bookse sliedi sa poviesnom/historijskom distancom od 2 dana
|
halo, Borislave?! gospodja ta-i-ta pri telefonu eeee Jesi stigao, di si? evo me na kvatriću kad da preuzmem slatko, u pol 8, jelda ma nema potrebe da se žuriš, dodji oko 9, neće to prije da počne (mala digresija- ovo možda nisam trebala napisati) pa dobro, kad ti kažeš I tako ja shvatim da imam vremena da se kompletno prešminkam sa dnevnog na večernji look, za kulturan dogadjaj medjudržavnog značaja za mlade i kulturne, u booksi, operem sudje, usisam stan i izvrtim mašinu bijelog veša. Mislim,.... ne bi ja došla ;-)) da me nisu navukli da preuzmem slatko od lubenice, koje je putovalo od sremčice u beograd, u centralno sjedište ilegalnih poslastičara, gdje ga je agent starešina preuzeo i dostavio, u celini i celosti. Booksa je bila zadimljena i puna, što od izvodjača, što od posjetioca. Kako je bilo sutradan u močvar, bog zna. Malo smo slušali ulomke iz leposave, pa nam je svirala talentirana omladina iz komšiluka, pa malo čitanja kraljevića marka od strane gosn. tobića, pa najnoviji hitovi tog istog tobića i tako. Nećemo sad trošiti prostor za komplimente za talentiranog tobića, o njemu sve znate. Osim što je navodno (naglasak na navodno) bio bez inspiracije kad je potpisivao knjigu. Mislila sam da će ugledni lingvista P.Ć. predstaviti izdavačku kučku, jer se baš bio sredio, karirana bluzica, svjetlo smedji samt sako- kako i priliči izdavaču, ali nije. Odmah sam mu udjelila komplimente za modnu kombinaciju, ali znate kako su muški samouvjereni, pa sam frknu nosom na komplimente. No, dobro, možda ga je u stvari žderalo što mora za par sati nazad u domovinu. Pisca pjesama o kraljeviću marku jedva je tobić navukao da prozbori koju. Tako da intervju iz kafane znak pitanja, ostaje možda i jedini zabilježeni razgovor sa ovim samozatajnim piscem. Stariji braco Bogunović, iako vidno umoran, ovaj put u decentnoj sivoj prugastoj majici i bež hlačicama, svirao je i pjevao sa gostima. Mnogo lepo svira. Dajte mu klavir! Gledajući mladog, talentiranog i zgodnog dizajnera Bucija, došla sam do pretpostavke da su smederevci sigurno najzgodniji momci u srbiji. Možda da organiziramo autobus djevojaka iz hrvacke, za vikend ili državni praznik, pa da vidimo šta će biti? Imamo i mi liepih mladića, ali uvijek su jabuke iz tudjeg dvorišta sladje. Baš sad razmišljam, za koliko vremena možemo očekivati brakove iz dvije susjedne države , naravno ne mislim na istospolne, da ne bude zabune, a uz to bi dobro došla i kakva humoristička serija na tu temu. Dosta nam je sapunica koje nas zbližavaju. Isto tako moram reći koliko je omladina, tj. svirači i pjevači fina i pristojna, kad ih se nešto priupita, odgovore, i gotovo. Ne znam je li se srame ili šta je u stvari. Netko od prisutne omladine mi je rekao da je prvi put u zagrebu. Pa djeco, šta se do sad čekalo? Kako mi svugdje gledamo svoje interese, nisam propustila priupitati starešinu namjerava li izdavačka kučka izdati kojeg autora iz hrvacke . Rekao je da da. U stvari, obećao je. A znate kad se nešto obeća, onda to mora biti. U 11 je bio fajront. Gosti i domaća omladina su se uputili u zagrebačku noć, starešina i ćosić na noćni vlak za beograd, a ja sam sa slatkim od lubenice kući. |
10.03.2007., subota
Momak iz proklete kuće
(Za početak lijepo molim uredništvo Bloga da me ne stavlja na naslovnice Bloga i Monitora. Hvala!) Slijedi exkluziv samo za moje čitaoce: Jučer u Tvornici nastupile su Majke , nakon raznih poluuspješnih verzija kako-da zaradim-koju -kunu Bareta i Plaćenika-neplaćenika-potplaćenika. Tim koncertima nisam prisustvovala, za razliku od svih nastupa po zg rupama i klubovima kada su majke, čini mi se 88. godine, stigle iz Vinkovaca u Zagreb. Imali su par dobrih stvari, ali od samog početka se nije toliko išlo na koncert, koliko radi tog koliko će Bare uspjeti pjesama otpjevati ( do 4 maximalno), pa okrenuti ledja publici, kakve će bljezgarije pričati i ko će pasti preko opreme, razbiti glavu i sl. Uglavnom, ušli su u legendu ,a i novinar gosn. Dragaš je tekstovima o Majkama, odnosno Baretu i veličanju Baretovog bluza napravio karijeru i sebi i rokeru iz Vinkovaca. Te Bare je hrvatski džoni keš, te ovo, te ono. Tragične dogadjaje kojima je uzrok Bare osobno treba svakako osudivati, nije mi to baš za ispredanje legende. U pol 10 predgrupa, u 10 sati Majke. Stalno sam očekivala da će ili nenormalno kasniti, ili npr. Bare se ne može popeti na pozornicu ili se posvadjao s nekim, pa... netko od reunion Majki uzeo gitaru i otišao kući i sl. , ako ništa, ono radi reklame. No, nekakvih incidenata je bilo poslije. Tvornica je bila puna počelo se skandirati ,a kad su izašli na pozornicu, bila je atmosfera kao na nekim koncertima na kraju kad se publika ne da poslati kući. Dakle, oduševljenje, koje je Bareta ponjelo već od prve stvari. Ruke su u zraku, gužva je nenormalna. Bare u trapericama, crnoj majici tarzanici (bez rukava, za neupućene) i smedjem kožnom sakou. Obećava nam nakon prve stvari rokenrol, uspio je reći par rečenica, i to smislenih. Ponekad sretnem tog tipa, koji baš i nije u stanju hodati, tako da sam s njegovom kondicijom aposolutno iznenadjena. Dobri neki vitamini koje pije. I bogami, nakon ovog koncerta nisam baš sigurna da je rok mrtav. Samo ga nema. Draga omladino, ako mislite da je rok droga i skandali, varate se. Rok je specifična energija koja kola sa pozornice i na pozornicu. Osim što može prozboriti čak nekoliko rečenica uzastopno, ali naravno, ne propustiti u svom poznatom stilu patetične bljezgarije tipa izvaditi ću srce za vas i staviti ga tu na pozornicu, Bare je (o, iznenadjenja!) točno pratio set listu sa oko 30-ak naslova i izdržao na pozornici ( svaka mu čast) sat i 50 minuta u komadu, da bi sa bisom koncert završio nakon puna 2 sata i 15 minuta. U sali je bilo preko 40 stupnjeva, vlage 150%, i mnogima je pozlilo, meni takodjer. Da nisam imala priliku sjesti u toj gužvi, skljokala bi se. Vrhunac večeri, bar za mene, nije bilo drmanje po hitovima, kojih je nemali broj ( vrijeme je da se krene i sl) već izvedba u prvoj polovici koncerta: odakle dolazis ljepotice nikad nisam vidio takvo lice... U publici je bila i najomiljenija hrvatica, naša proslavljena skijašica. Zgodna mačka! Ako je ona mjera za davanje sebe poslu kojim se bavi i navijačima i označimo tu mjeru sa 100%, bitku sa njom ipak gubi roker iz Vinkovaca. Djeco i omladino, ugledajte se na Janicu, a ne na Bareta. Letile su pive, mokre majice (meni jedna na glavu ) znoj je tekao u potociima, a Bare se sa tuborg flašom raspalio po glavi, krv mu je oblilo lice, zulufe i dekolte . Nakon te scene, gitarist se počeo raspravljati sa njim na pozornici, ali čovjek krnje jetre i još krnjijeg mozga ne da se smesti i nastavlja dalje.  Onda s vremena na vrijeme glumi Isusa i prevrće očima- kompletna usluga od strane Bareta prema publici. Koliko tu ima preseravanja, ne bi htjela komentirati. Mislim da se Bareta najbolje može naći u stihovima: ja sam momak iz proklete kuce hocu da ti slomim srce daj mi nocas malo nade krvarim od dosade Fotke Do idućeg koncerta, recepta ili priče iz života, lepi pozdrav! SQ |