modne osamdesete
07.01.2007., nedjelja
Post o razvoju metropole: Prečko
|
Bilo je to kasnih 80-ih. Tramvaj nije vozio dalje od savskog mosta. Npr . na Jarun se išlo busom. Oko pol 11 navečer je vozio zadnji bus sa okretišta četvorke. Dobri frendovi, studentski par, iznajme stan u Prečkom. Obično bi ih posjećivali rano popodne, u grupama od bar troje. Vozili bi se razdrndanim busom, znali bi i skliznuti sa drvene stolice u nekom od zavoja, kad bi zetovci pritisli po gasu, jer je promet bio slab, a asfalt u rupama. Najeli bi se, u ulici Slavenskog, slavonske kobase i napili hercegovačkog vina. Stan je bio mali i uvijek bi nekog dopalo da sjedi na plinskoj peći. Morali bi samo paziti da nam ne utekne zadnji bus za nazad, što bi provjerili tako da provirimo na busnu stanicu sa malenog balkonića. Zaputismo se nas par sa savskog doma u posjetu, čekamo bus za Prečko. Pridje nam jedan deda, i upita: Je li tu stoji autobus za selo Prečko? Godinama smo se prisjećali i odvaljivali od smijanja na račun sela Prečkog. 90-ih se društvo iz studentskih dana razišlo na sve strane svijeta. Jedan od pajdaša nedavno dodje poslom u Zg, medjutim, firma koju je trebao posjetiti preselila se u nove prostore. Uspije ih iskontaktirati i oni mu rekoše da su sada u Prečkom (a u ku&ac, ko će sad u Prečko u pizdu materinu) i to kod okretišta tramvaja. Kod okretišta tramvaja?! a-ha-ha-ha-ha Tramvaj u prečkom?! (nemojtemezajebavat!) Glas sa druge strane se nije dao zbuniti: Pa naravno da ima tramvaj u Prečkom! A nekad su priče o tramvaju do sela Prečkog bile šale. |